NJ 19. IV. SZ: KOSOVU PROTEKTORAT

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 19. IV. 1999. Upitni politički ciljevi "Rat angažira sve snage. Iz dana u dan raspravama o intervenciji u Jugoslaviji dominiraju provedba vojnih strategija i organizacija humanitarne pomoći. No, rat treba i politički cilj. Trenutačno pak samo Beograd nudi zastrašujuće jasan odgovor na pitanje o sudbini Kosova nakon oružanih sukoba: Kosovo, koje Srbi proglašavaju svojom kolijevkom, trebalo bi očito napokon i zauvijek postati srpsko. To je razlog protjerivanja stotina tisuća pripadnika tamošnje albanske većine preko granice; to je također razlog sustavnog uništavanja njihovih pohranjenih službenih dokumenata, o kojemu izvješćuju mediji. Iza zapadnoga političkog koncepta za Kosovo raste pak broj upitnika što rat dulje traje i što neobuzdanije bjesni mržnja. Ključno je sljedeće pitanje: je li nakon rata još uopće moguć zajednički život Srba i Albanaca na Kosovu? I Albanci odgovaraju niječno. Ubijanje i progon u izvedbi srpske soldateske pružaju im nove argumente za stari zahtjev za neovisnošću. 'Jugoslavija je izgubila pravo za upravljanje Kosovom', izjavljuje Jakup Krasniqi, glasnogovornik OVK. No, njegova ocjena ne nailazi baš na velik odjek kod političara na Zapadu. Tako je američki predsjednik Bill Clinton ovih dana ponovno odbacio albanske težnje za neovisnošću. Po tom stajalištu Washington želi demokratizirati carstvo Slobodana Miloševića. U tom slučaju Kosovo bi moglo ostati u sastavu Srbije, zaključuje Clinton. I na prošlotjednom summmitu EU naglašen je 'cilj u obliku multietničkog i demokratskog Kosova'. Pritom valja napomenuti da se iza tih neodređenih nada zapravo krije sasvim konkretna bojazan. Naime, granice Srbije gotovo su podjednako svete Zapadu kao i Beogradu budući da bi njihova promjena mogla polučiti učinak domina na čitavom Balkanu. S jedne bi strane takav razvoj događaja zasigurno osnažio velikoalbanski nacionalizam. U slučaju priključenja Kosova Republici Albaniji, pravo na odcjepljenje i kasnije priključenje Albaniji mogla bi istaknuti i jaka albanska manjina u Makedoniji. Time bi Makedonija postala potencijalno sljedeće ratište. S druge bi strane Srbi u republici srpskoj u BiH mogli zatražiti isto pravo kakvo su izborili kosovski Albanci, i zatražiti ujedinjenje s matičnom Srbijom. Zapad pak u razdoblju od 1995. ulaže u Bosnu milijarde maraka i goleme vojne napore radi dalekog cilja stvaranja uvjeta za ponovni zajednički život etničkih skupina u zajedničkoj državi unatoč ratnim strahotama. Dakle, neovisnost Kosova bila bi suprotna mirovnom procesu u Bosni, pokrenutom u Daytonu. No, kakva bi, dakle, trebala biti sudbina Kosova? Sporazum iz Rambouilleta, koji Srbi nisu htjeli potpisati, predviđao je autonomiju uz osiguranje NATO-vih postrojba. No, sporazum je u međuvremenu postao mrtvo slovo na papiru. Doduše, njemačko ministarstvo vanjskih poslova još inzistira na temeljnim crtama toga modela, ali rasprava o opcionalnim statusima krizne pokrajine, pokrenuta u Sjedinjenim Državama, otišla je već puno dalje. Ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright već je počela spekulirati o podjeli Kosova na srpski i albanski dio. Čini se da američka vlada još ne može postići konsenzus o toj opciji, ali ona je već predmet žestokih rasprava konzultativnih korporacija. Doduše, Beograd pridržava sva autorska prava na taj koncept - i lako je izračunati da su u tom nacrtu Albanci, koji su prije rata činili 90 posto od ukupno dva milijuna stanovnika pokrajine, dovedeni u nepovoljniji položaj. Podjela i neovisnost bile bi definitivne odluke. Uspostava protektorata može pak biti uključena u razmatranje kao privremeno rješenje. Suprotno nacrtima iz Rambouilleta, srpske oružane snage morale bi se po tom rješenju potpuno povući s Kosova. Međunarodna zajednica preuzela bi građansku i vojnu kontrolu, a odgovor na pitanje o budućem statusu Kosova mogao bi biti pronađen u mirnijim vremenima - kada rat više ne bude angažirao sve snage", sugerira Peter Muench.