FRANCUSKA-LIBERATION OD 17. I 18.4.99.NATO

FRANCUSKA LIBERATION 17./18. IV. 1999. Elizejska inačica rata "Mjesec dana nakon početka napada na Srbiju, Elizejska palača iznosi svoju predodžbu o ratu. Predsjednička palača želi priopćiti zašto Francuska po svaku cijenu ne ide za Amerikom i kako će ona utjecati na tijek rata. Ta inačica nije bez primisli: ona hotimice pokazuje da su događaji pod nadzorom, što dokazuju francuski čelnici, u prvom redu državni poglavar, kao i političku volju izvršne vlasti, u Elizejskoj palači i u Matignonu, u trenutku kada su vojna stajališta sve zamršenija i sve teža i kada se čini da će rat biti jako dug. Elizejska se inačica, čini se, podudara s tvrdnjama Alaina Richarda, ministra obrane, koje je u petak iznio u Mont-de-Marsanu. Izbor strategije. Elizej smatra da u prilikama koje su nastale nakon srpske ofenzive na Kosovu, postoje tri moguće strategije. Prva je strategija za koju se odlučio euro-američki savez: 'staviti pod nadzor srpske mogućnosti represije'. Riječ je, kaže se, o strategiji koja je nužno 'duga i osjetljiva'. Predsjednik je bio među onima - 'malobrojnima' - koji su od početka mislili da treba 'biti strpljiv', kao što je rekao u prvom radio-televizijskom nastupu. Naprotiv, većina je drugih šefova država i vlada računala s brzim uspjehom napada. Druga mogućnost: inačica prve strategije koja bi, ipak, mogla postići brže rezultate uz sveobuhvatno bombardiranje vitalnih središta u Jugoslaviji. Ta inačica nije prihvaćena. Francuska joj se usprotivila zbog humanitarnih i političkih razloga: ta bi strategija izazvala civilne žrtve u Srbiji i lančanu reakciju u istočnoj Europi koja bi se teško mogla kontrolirati. Napokon, treća shema: 'potpuni rat' uz iskrcavanje kopnenih snaga na tome području. Tu su strategiju odbacile sve članice Saveza. Izbor ciljeva. 'Francuska je htjela da se, za razliku od drugih vlada, uključi u izbor ciljeva.' To je traženje bilo zadovoljeno kada je američko zapovjedništvo dalo Francuskoj pravo veta. Ciljeve su utvrdile NATO-ve službe za planiranje: svaki je možebitni cilj razvrstan u prvu, drugu ili treću fazu, kako ih nazivaju vojni dužnosnici. Sadržaj tih faza bio je predmet oštrih rasprava prije početka napada. Inačica koju promiče Elizej jest da je francusko vijeće za obranu suzdržano glede veta na ovaj ili onaj cilj. 'Nema zelenog svjetla NATO-u za bombardiranje, takvo je francusko stajalište i ono se poštuje.' Spomenuta su dva primjera: zapovjedništvo NATO-a htjelo je bombardirati električnu centralu. Francuski su stručnjaci zapazili da ta centrala napaja uglavnom Makedoniju. Nisu je bombardirali. Drugi primjer: televizijski predajnik u Beogradu. 'Bilo bi poželjno uništiti taj predajnik', iako je riječ o cilju koji je uvršten u treću fazu, ali je on samo dva metra udaljen od zgrade u kojoj rade brojni novinari, tako da Francuska nije odobrila taj cilj. Naprotiv, u četvrtak je zbog nesporazuma u francuskom zapovjednom lancu bombardirana Crna Gora. Francuskog veta nije bilo. Nakon toga, bombardiranja su prekinuta. Kažu da se državni poglavar 'jako ljutio zbog tih napada'. (...) Odnosi sa SAD-om. Kada je riječ o Rusiji i UN-u, spominje se dug telefonski razgovor između Billa Clintona i Jacquesa Chiraca u prošlu nedjelju. U tom razgovoru Predsjednik je nastojao na postizanju dogovora s Rusima i što bržem uključivanju Vijeća sigurnosti UN-a. Američki se Predsjednik prvi put u načelu složio, dok se u početku krize tomu protivio. 'Djelovati bez UN-a moglo bi postati pravilo za SAD. Za Francusku je to iznimka koja mora takvom i ostati, iznimka koja potvrđuje pravilo.' U svezi s time, ističe se da je susret između Madeleine Albright i ministra Ivanova bio uspješniji od dojma koji su ostavili na glasila. Razlog prema kojemu NATO vodi ograničen rat podnoseći francuski veto, izaziva sljedeći odgovor koji ukratko odražava stajalište Predsjednika države: 'Radije se borimo s rukama zavezanim na leđima, nego s rukama koje su slobodne dok hodamo po žici iznad ponora.' (...) Podjela Kosova. Francuska se protivi podjeli Kosova. 'Pripojenje jednog dijela Kosova Srbiji bilo bi pobjeda za Beograd, a traženje drugog dijela da se ujedini s Albanijom značilo bi nastavak destabilizacije itd.' Zato Francuska ostaje pri načelu iz Rambouilleta: visok stupanj samouprave u sklopu Jugoslavije, uz poštovanje prava manjina. (...)", piše Serge July.