US-YU-E-INTERVENCIJE-Izbjeglice/prognanici-Organizacije/savezi-Ratovi-Diplomacija US IHT 15.IV. PFAFF O MILOŠEVIĆU SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE15. IV. 1999.Dodavanje moralne dimenzije vojnoj intervenciji"Kosovo je
pitanje na koje međunarodni zakon nema odgovora. Potraga za rješenjem toga problema ne može biti ograničena političkim kategorijama etničkog suparništva, suverenosti naspram pobune, ili prekrojenih granica", piše William Pfaff."To pitanje ima moralnu dimenziju koja ga izdvaja. Srpska kampanja da iskorijeni, raseli i protjera velik dio albanskoga stanovništva s Kosova divljaštvo je nepoznato u zapadnoj Europi, izvan bivše Jugoslavije, od Drugoga svjetskog rata.G. Milošević i njegova vlada pokušavaju svoj kosovski problem riješiti postizanjem temeljne demografske promjene u pokrajini izgonom albanske većine.Prema izvorima njemačke vlade, taj je program čišćenja Kosova od albanskog stanovništva bio pripremljen krajem prošle godine pod šifrom 'Potkova'. Njegova je početna svrha bila poraziti ili neutralizirati OVK. U smislu srpske međunarodno priznate, iako zlouporabljane, suverenosti nad Kosovom, bio je to legitiman cilj.
ja
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
15. IV. 1999.
Dodavanje moralne dimenzije vojnoj intervenciji
"Kosovo je pitanje na koje međunarodni zakon nema odgovora. Potraga
za rješenjem toga problema ne može biti ograničena političkim
kategorijama etničkog suparništva, suverenosti naspram pobune,
ili prekrojenih granica", piše William Pfaff.
"To pitanje ima moralnu dimenziju koja ga izdvaja. Srpska kampanja
da iskorijeni, raseli i protjera velik dio albanskoga stanovništva
s Kosova divljaštvo je nepoznato u zapadnoj Europi, izvan bivše
Jugoslavije, od Drugoga svjetskog rata.
G. Milošević i njegova vlada pokušavaju svoj kosovski problem
riješiti postizanjem temeljne demografske promjene u pokrajini
izgonom albanske većine.
Prema izvorima njemačke vlade, taj je program čišćenja Kosova od
albanskog stanovništva bio pripremljen krajem prošle godine pod
šifrom 'Potkova'. Njegova je početna svrha bila poraziti ili
neutralizirati OVK. U smislu srpske međunarodno priznate, iako
zlouporabljane, suverenosti nad Kosovom, bio je to legitiman
cilj.
Vladino iskustvo u operacijama protiv OVK od jeseni 1998., nakon
što je raseljeno 300.000 ljudi, pokazalo se nezadovoljavajućim,
budući da su se raseljeni Kosovari na kraju vratili kućama a otpor
OVK-a prema Srbima se obnovio.
Potkovica je stvorena da se proizvede trajno rješenje, a pokrenuta
je čak prije pregovora iz Rambouilleta, koje srpsko vodstvo nije
shvatilo ozbiljno.
Washington je donedavna sa Slobodanom Miloševićem postupao kao s
balkanskim nitkovom, nezamjenjivim u rješavanju problema koje je
donijela njegova vlastita politika. Nadalje, on je opetovano biran
za vođu zemlje. Iako ti izbori nisu bili baš uzorni, njihovi ishodi
otežavaju pobijanje njegova izbornoga legitimiteta. To je dio
stanja koji uvelike obeshrabruje.
Neđutim, mi g. Miloševića uvelike podcjenjujemo. Odluka srpskog
predsjednika da raseli velik dio albanskog stanovništva,
istjerujući ih na nezamislivo okrutan način i ulijevajući stravu,
te vjerojatno (kao što se ranije dogodilo u Bosni) provodeći
masovna smaknuća, pokazuje da on posjeduje moralnu fantaziju koja
opravdava njegovu usporedbu s Hitlerom i Staljinom. On djeluje na
širokoj osnovi.
Ljudske posljedice njegovih poteza njega ne zanimaju. On je na putu
razaranja ne samo Kosova već i Srbije, radi vlastite moći.
Njegovi su potezi okaljali golema europska postignuća posljednjih
50 godina, pomirbu europskih naroda i institucionalizaciju pomirbe
u EU-u (i u NATO-u). Neoprostivim stvarima koje se čine na Kosovu
nema mjesta u ovoj modernoj Europi.
NATO je zapravo intervenirao u Srbiji radi moralnog oskvrnuća koje
se dugo razvijalo. Učinio je to bez odobrenja UN-a ili logične
dosljednosti s prošlošću. NATO je na novom putu, no to nije primjer
bez presedana. Princip apsolutnog suvereniteta izazvan je u više
nedavnih slučajeva, uključujući stvaranje međunarodnoga suda za
ratne zločine i afirmaciju prava na humanitarnu intervenciju.
Sadašnja akcija NATO-a bit će potraćena kao presedan ako iz nje
iziđe samo cinična pouka o unilateralnoj akciji koja je podređena
domaćoj politici. Još bi gore bilo izdati humanitarno načelo
savezničkim kompromisom s g. Miloševićem, što bi ga učinilo
prešutnim pobjednikom. (...)
Da se potvrdi kao pouka za budućnost, ova intervencija NATO-a u
Srbiji mora uspjeti. Ona ne smije prestati dok se izbjeglice ne
vrate, dok Kosovo ne bude sigurno pod nekim privremenim dogovorom
koji čeka balkansku nagodbu s promijenjenom beogradskom vladom, i s
g. Miloševićem i njegovim kolegama kao optuženicima za ratne
zločine. To su pretjerani zahtjevi, no to je ono što su vođe NATO-a
već rekli da misle učiniti. To znači da bi sve manje od toga bilo
neuspjeh."