US WT 14. IV. BERING

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 14. IV. 1999. Rat koji to nije "'Mi to ne zovemo ratom', ispravio me je, ljubazno nasmiješen, nizozemski diplomat dok sam se glupavo raspitivao o raspoloženju glavnoga savezničkog stožera u Bruxellesu glede 'rata' na Kosovu, s obzirom da je to bila glavna tema većine razgovora na susretu Nova atlantska inicijativa održanom ovoga vikenda u Chantillyju izvan Pariza. Tema susreta bila je 'Prekooceanska zajednica i izazovi poslije hladnog rata', a ako je ikad postojao izazov prekooceanskoj zajednici, Kosovo je to sasvim sigurno", piše Helle Bering. "'Pa, onda', upitao sam, 'kako to nazivate? Sasvim sigurno nalikuje na rat.' 'Rat je staromodna riječ', vješto je objasnio diplomat. 'Ne govorimo o ratu na svršetku dvadesetoga stoljeća. Zapravo, to nikako ne nazivamo. Ako baš moramo, govorimo o 'zračnoj kampanji' ili 'krizi'. A raspoloženje u NATO-u prilično je povišeno.' Ako je tome tako, onda je raspoloženje u Bruxellesu daleko od ozračja koje je prevladavalo u Chantillyju, gdje se okupilo 70-ak istaknutih europskih i američkih diplomata, vanjskopolitičkih mislilaca, ekonomista i nekoliko nas jadnika zamrljanih tintom radi razmatranja stanja europsko-američkih odnosa. Zasigurno stoji, kao što je primijetio John Sullivan, jedan od pokretača Inicijative, da nas je Slobodan Milošević uspio sve podsjetiti zašto naše zajedničke američko-europske vrijednosti daleko nadmašuju međusobne razlike, i zašto je, 50 godina nakon Drugoga svjetskog rata, neprihvatljivo da civiliziran svijet stoji skrštenih ruku dok čitav jedan europski narod trpi protjerivanje. Ipak, također je jasno da Clintonova vlada i europske vlade nisu našle formulu da ga zaustave, daleko od toga. Zapravo, gotovo je svaka rasprava završila s jednom od dviju izjava: 'nakon ove sumorne opaske, prekinut ćemo radi ručka', ili, 'nakon ove sumorne opaske, prekinut ćemo radi večere.' Postoje gore stvari, naravno; nekih 650.000 Kosovara koji sad bježe od srpske okrutnosti nisu tako sretni. Na neki način, rasprave o budućnosti NATO-a, problemima i obećanjima eura i europske integracije, izgradnji ustanova itd. pomogle su točno rasvijetliti našu dilemu. Suočeni s jednim bezobzirnim i odlučnim pojedincem, koji svim sredstvima želi zadržati moć, mi se nalazimo u nepovoljnom položaju u razdoblju multilateralizma, političke ispravnosti i vladavine socijaldemokrata. Pada mi na pamet Sadam Husein kao živahan primjer, kao, naravno, i mrski jugoslavenski vođa Slobodan Milošević. Nakon tri tjedna bombardiranja, NATO još nije skupio svu svoju imovinu (vrhovni zapovjednik Wesley Clark jučer je zatražio još 300 letjelica, što bi ukupno iznosilo 1000 letjelica koje su mu na raspolaganju), no treba vremena budući da 19 zemalja moraju o svemu glasovati. NATO može djelovati samo jednoglasno, kaže mantra, u čemu je navodno ljepota čitave stvari. Čitava je 'kampanja' puna ironija i proturječja. S američkog stajališta, imamo Predsjednika koji želi izbrisati mrlju koju mu je ostavila osobna sramota, a koji si ipak, istodobno, teško može priuštiti da stavi američke vojnike u opasnost, nakon što se sam izvukao od služenja u Vijetnamu. Kao što je g. Clinton istaknuo, on se iznimno nerado obvezuje na uporabu sile. Na europskoj strani imamo ono što je jedan njemački komentator nazvao 'rat socijaldemokrata'. S francuskim i britanskim javnim mnijenjem koje je sad uvelike sklono intervenciji iz humanitarnih razloga, istodobno na vlasti imate u osnovi pacifistički naraštaj. Začudo, imamo vlade socijalista, zelenih pa čak i komunista, koji bombardiraju posljednju istinsku komunističku vladu u Europi. Što se tiče političkih ustanova u Europi, one već desetljećima imaju izrazito različite fokuse. Kao što je bivši francuski ministar obrane Charles Millon napisao u Le Figaru 9. travnja, kad dođe do pitanja vojne akcije na Kosovu, 'ne radi se o EU koja se oduševljava usklađivanjem standarda ispuštanja automobilskih plinova ili datuma sezone lova na golubove. Ne, važno je ponovno uspostaviti mir na našoj granici u srcu Europe i izbjeći genocid. A u tome smo mi, Europljani, strašno manjkavi.' Nastavio je: 'Današnji ratovi ponovno otvaraju pitanje prirode Europe. Ako rat ne uspije pokazati da smo u stanju sami osigurati mir i stabilnost, Europa će izgubiti svoj razlog postojanja.' Velika je ironija u činjenici da se ustanove koje su se toliko pažljivo stvarale tijekom pola stoljeća, s izričitom namjenom sprječavanja rata u Europi, pokazaju tako jadno loše opremljene za hvatanje u koštac s tom stvarnošću. I tako imamo čudan fenomen rata koji nije rat, koji je pridonio izbjegličkoj katastrofi i destabilizaciji Balkana koju je trebao spriječiti. Dok prkosni Srbi okolo paradiraju s metama nacrtanim na prsima, NATO se ispričava kad god bombaši ili inače veoma precizni strateški napadi slučajno izazovu civilne žrtve. A dok mi obustavljamo bombaške napade nad Beogradom iz poštovanja prema pravoslavnom Uskrsu, srpski gerilci bjesne Kosovom da bi ubijali, mučili i silovali, navodno u ime iste kršćanske tradicije. Sve je to razlog zbog kojega mnogi od nas koji vjeruju da Zapad ima odgovornost zaustaviti krvoproliće na Balkanu, smatramo da je ovu 'kampanju' teško poduprijeti."