IT-manjine-stranke-etničko čišćenje IT CORRIERE 14. IV. ISTARSKE FOJBE ITALIJACORRIERE DELLA SERA14. IV. 1999.Italija 1945., dug mira"Koliko je stajala 'normalizacija' pošto je 1945. završen rat? Koja je cijena plaćena pri obračunu,
prije nego su Talijani smatrali zatvorenim krug mržnje i osveta? Zašto je došlo do tih pokolja? Samo radi neobuzdane odmazde nad pobijeđenim neprijateljem, ili je u tome sudjelovala i sklonost brzom brisanju prošlosti i njezinih predstavnika od pravoga vodstva partizanske borbe, talijanske komunističke partije?Tim više nego pedesetogodišnjim pitanjima svoju je knjigu posvetio Gianni Oliva, u nastojanju da odredi brojke i razloge poslijeratnog razdoblja, koje je ostalo neriješeno i tada, i danas. Taj nacionalni preobražaj kreće i prepoznaje se u tri događaja koji su ga simbolizirala: trg Loretto, s 'oslobodilačkim' prezirom prema leševima Mussolinija i drugih poglavara; pokolji koji su od 25. travnja do lipnja 1945, okrvavili najciviliziranije dijelove Italije; istarske fojbe koje su postale grobnicom Talijana, žrtava prvih slavenskih 'etničkih čišćenja', i koje je desetljećima zaboravljalo čak i sažaljenje, pa i pravosuđe, njihovih
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
14. IV. 1999.
Italija 1945., dug mira
"Koliko je stajala 'normalizacija' pošto je 1945. završen rat? Koja
je cijena plaćena pri obračunu, prije nego su Talijani smatrali
zatvorenim krug mržnje i osveta? Zašto je došlo do tih pokolja? Samo
radi neobuzdane odmazde nad pobijeđenim neprijateljem, ili je u
tome sudjelovala i sklonost brzom brisanju prošlosti i njezinih
predstavnika od pravoga vodstva partizanske borbe, talijanske
komunističke partije?
Tim više nego pedesetogodišnjim pitanjima svoju je knjigu posvetio
Gianni Oliva, u nastojanju da odredi brojke i razloge poslijeratnog
razdoblja, koje je ostalo neriješeno i tada, i danas. Taj
nacionalni preobražaj kreće i prepoznaje se u tri događaja koji su
ga simbolizirala: trg Loretto, s 'oslobodilačkim' prezirom prema
leševima Mussolinija i drugih poglavara; pokolji koji su od 25.
travnja do lipnja 1945, okrvavili najciviliziranije dijelove
Italije; istarske fojbe koje su postale grobnicom Talijana, žrtava
prvih slavenskih 'etničkih čišćenja', i koje je desetljećima
zaboravljalo čak i sažaljenje, pa i pravosuđe, njihovih
sunarodnjaka.(...)
Kada bi samo ideološki razlozi izazvali i objasnili eksploziju
mržnje protiv Talijana koja je u Istri, sve do granice sa
Slavonijom, našla svoj okrutan zaključak u fojbama. Jedna bilanca,
i ovdje približna, bilježi da je barem deset tisuća Talijana bačeno
u kraške jame, često živih, koji su često svršavali na dnu
eksplozijama bomba bacanih u jame. Ti Talijani bili su krivi što su
bili naši sunarodnjaci koji su živjeli u tim zemljama: i nisu svi
bili fašisti, štoviše, uništavani su jer su nosili istaknuta imena
i radi toga nisu bili omiljeni. Kao što je bilo s obitelji Luxardo iz
Zadra i mnogim drugima. Oni su bili masakrirani u dva vala: 1943.,
nakon pada fašizma, i 1945., kad je Tito imao slobodan put prema
Trstu i Gorici.
Jedna oportunistička i prema politici 'orijentirana' Italija
desetljećima je brisala patnje svoje djece, a i danas, kada se vide
strašna prisilna iseljavanja s Kosova, ne čini se da se sjeća
trideset tisuća naših zemljaka prisiljenih da masovno napuste Pulu
i Istru. Titov 'partizan' koji je bio glavni odgovorni za pokolj
talijanskih partizana na Porzusu, zvao se Mario Toffanin, zvani
'Giacca'(...). 'Giacca': govori li to ime još nešto nekome, osim
što ga je Pertini neobjašnjivo pomilovao i nagradio ratnom
mirovinom", piše Silvio Bertoldi.