IT REPUBBLICA 13.IV.NARODI-VJERE-KRIZE

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. IV. 1999. Ako se Bog naroda bori na Balkanu "Naš kontinent riskira da otkrije kako je iznenada podijeljen povijesnim pojmovima Istoka i Zapada. Ako je istina da države koje međusobno čak i ne graniče, kao Srbija, Rusija i Bjelorusija, zahvaljajujući sugestivnoj moći zajedničkih simbola, iskopanih iz pepela komunizma, razmišljaju čak o tome da se stope u jednu federaciju, tamo gdje je išao željezni zastor, ponovno prijeti da se pojavi sablast prve velike shizme kršćanstva.(...) Očito je da se isto toliko ratoborne molitve mogu naći i među katoličkim križarima, islamskim i židovskim borcima. Štoviše, treba kazati i da je na drugim područjima planeta, vjerski fundamentalizam nažalost pokrenuo i više od jednog svetog rata. Pozivanje na Boga kao instrument organizacije društvenih i civilizacijskih sukoba, najnovija je posljedica globalizacije. No u međuvremenu se moramo baviti Balkanom, a šire Europom, u kojoj se poticaji za ujedinjavanje s teškoćom suprostavljaju tom procesu razbijanja iz kojeg su već rođene mnogobrojne nove države i državice, uglavnom temeljene na etničkoj bazi.(...) Kad je prije tri godine, u našoj kući, Umberto Bossi pokušao vezati umjetni etnički identitet Padana s nevjerojatnom izmišljotinom Boga razdora koji se rađa iz Poa, ispao je smiješan. I nije slučajno da se danas i on, nakon što se navrat-nanos odrekao neopaganizma, radije prepoznaje u 'kršćanskom šitu' ugroženim povratkom 'muslimanskog carstva' uz pomoć Antikrista sa zvijezdama i prugama. Etno-religije trebaju se čvrsto pozivati na sveto, da bi se kao takve mogle hraniti novijim povijesnim tragedijama. Kako zaboraviti, primjerice, da iza novog nacionalizma Beograda stoje i okrutne godine Drugoga svjetskog rata, kada su Srbi u stotinama tisuća bili masakrirani u hrvatskom logoru Jasenovcu u kojemu su djelovali i franjevački fratri poput ozloglašenog Filipovića? U mračnim vremenima etno-religija, i demokratski leaderi laičkog Zapada pali su iskušenje da se uteknu oslikavanju Miloševića kao 'novog demona', kako je to pobjeglo Tonyju Blairu. Jer europski rat ponovno poprima ruho vjerskog rata. U odnosu na druge sukobe ovoga stoljeća, preobrazba je dojmljiva. Bilo je to, nedvojbeno, stoljeće prošarano čišćenjima i etničkim presađivanjima cijelih naroda. Ne možemo ni zaboraviti da je u proljeće prije šezdeset i jedne godine i samo rođenje izraelske države bilo omogućeno prisilnom evakuacijom stotina tisuća Palestinaca, premda se to ne može usporediti s okrutnošću onoga što se dogodilo u Bosni i na Kosovu.(...) Tijekom dvadesetoga stoljeća, sve do maloprije, čak se ni u Svetoj zemlji nije usuđivalo boriti u božje ime. Upravo su etno-religije danas u Europi iskopale boga rata i predložile ga kao najvišega jamca granica. Etničkih granica, ili, još gore, granica između svijetova, između Dobra i Zla, između Istoka i Zapada. Nadajmo se da ćemo na vrijeme zaustaviti to novo nadrealno poimanje rata.(...) Netko će prije ili kasnije istupiti kako bi iz katedrale u Otrantu ekhumirao kosti kršćanskih mučenika koje su poklali Saraceni, kako bi dokazao da su Albanci naši neprijatelji", piše Gad Lerner.