NJ12.IV.TAZ:DOKUMENT IZ RAMBOUILLETA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 12. IV. 1999. Papir ne podnosi baš sve "Događaji u razdoblju nakon početka NATO-vih zračnih napada, 24. ožujka, pretvorili su tekst sporazuma iz Rambouilleta u mrtvo slovo na papiru; francuska vlada već radi na novoj inačici sporazuma. No, u obrazloženju zračnih napada, koje je ponudila njemačka vlada i njezini NATO-partneri, istaknuto je da je glavnu ulogu u donošenju odgovarajuće odluke odigrao tijek konferencija, održanih u Rambouilletu (od 6. do 23. veljače) i u Parizu (od 15. do 18. ožujka) i odbijanje Miloševićeve vlade da potpiše sporazum. Zbivanja koja su se odigrala prije i za vrijeme dviju konferencija još su predmet žestokih sporenja na relaciji Beograd-NATO ali i u dijelovima zapadne javnosti. Pripreme za konferenciju u Rambouilletu obavljao je od jeseni prošle godine američki veleposlanik Christopher Hill. No, Hillova intenzivna putujuća diplomacija na relaciji vlada u Beogradu- različite frakcije kosovskih Albanaca nije rezultirala dogovorom. Potom je kontaktna skupina za Balkan (SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Rusija) razvila na temelju Hillovih priprema prvi nacrt rješenja u vidu autonomije Kosova. U drugoj polovici siječnja kontaktna skupina obvezala je obje sukobljene strane na poštivanje 'temeljnih pravila' pregovora. Po tim se pravilima o vojnim mjerama za provedbu sporazuma o autonomiji - čitaj: o stacioniranju međunarodnih postrojba - trebalo pregovarati tek nakon postizanja načelnog sporazuma. Sukladno tome, prvi nacrt teksta sporazuma, koji je s datumom od 27. siječnja izradila kontaktna skupina da bi on početkom konferencije u Rambouilletu bio izložen dvjema sukobljenim stranama, nije sadržavao odredbe o vojnoj provedbi. Osim toga, u tom trenutku SAD nisu ni bile definitivno spremne svojim vojnim kontingentom sudjelovati u postrojbi za provedbu sporazuma. Tijekom konferencije u Rambouilletu kosovski Albanci jasno su upozorili da će - možda - potpisati sporazum samo ako on bude predviđao i angažman postrojbe za njegovu provedbu - i to pod dirigentskom palicom NATO-a. Pet zapadnih članica kontaktne skupine potom je izložilo odgovarajuće nacrte teksta sporazuma - uključujući i vojni aneks B, sadržan u konačnom nacrtu od 23. veljače. Od te faze konferencije nadalje pet zapadnih članica kontaktne skupine nazivalo je nacrt rješenja o autonomiji Kosova i prijedloge o vojnoj provedbi 'neodvojivim paketom'. Izaslanstvo Beograda ocijenilo je takav nastup povredom prije utvrđenih temeljnih pravila za konferenciju u Rambouilletu, odbijajući do samog kraja bilo kakvu raspravu o prijedlozima za vojnu provedbu sporazuma. Suprotno drugačijim prikazima Zapada, Rusija nije poduprla te prijedloge ni u jednoj fazi konferencije u Rambouilletu. Načelno odbijanje Beograda da raspravlja o prijedlozima vojne provedbe sporazuma omogućuje njemačkom ministarstvu vanjskih poslova da danas ustvrdi da su ti prijedlozi 'maksimalističke pozicije o kojima se može pregovarati'. Na odgovarajući upit novinara ovog lista, vojni dužnosnici bruxelleske središnjice NATO-a i nekoliko ministarstava obrane članica NATO-a iznijeli su drugačije viđenje situacije: oni smatraju da je NATO-u za ulogu realizatora mirovnog sporazuma za Kosovo potrebna neograničena sloboda kretanja na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Činjenica je da ni beogradsko izaslanstvo ni kontaktna skupina ni prije ni za vrijeme konferencije u Rambouilletu nisu iznijeli nikakve prijedloge alternative angažmanu NATO-ve postrojbe - poput angažmana postrojbe s velikim brojem ruskih jedinica i s mandatom Vijeća sigurnosti UN ili OESS-a. Verzija nacrta sporazuma od 82 stranice, utvrđena završnog dana konferencije u Rambouilletu - 23. veljače - zapravo je dokument koji su kosovski Albanci potpisali 18. ožujka na potonjoj konferenciji u Parizu. Suprotno tvrdnjama Beograda, kontaktna skupina nije u predahu između Rambouilleta i Pariza ponovno promijenila tekst sporazuma. Izaslanstvo vlade u Beogradu donijelo je u Pariz alternativni nacrt od 40 stranica, u kojem su zatražene promjene oko 70 posto rješenja u autonomiji, skiciranog u nacrtu kontaktne skupine", ističe na kraju članka Andreas Zumach.