FR LE MONDE 3.4.NATOOVA OBLJETNICA

FRANCUSKA LE MONDE 3. IV. 1999. NATO: susret 23. travnja "Akcija koja je traje u Saveznoj Republici Jugoslaviji zahtijeva 'vrijeme', rekao je Jacques Chirac; ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine govori o 'danima', a ne o tjednima; NATO-ov stožer zahtijeva strpljivost. Ustvari, nitko ne želi govoriti o nadnevku završetka operacije 'Saveznička snaga' jer je puno pokazatelja koji o tomu mogu odlučiti - političkih, vojnih i humanitarnih. No iako ne postoji nadnevak, barem postoji točan, neizbježiv susret koji se nadvio nad Zapadnjake: susret koji se treba dogoditi 23. travnja. Toga se dana u Washingtonu uz zvukove trublje treba održati susret na vrhu šefova država i vlada devetnaest članica NATO-a kojim će se proslaviti pedeseta obljetnica organizacije. Zrelo doba. SAD želi od toga načiniti proslavu, proslavu Saveza koji od 1949. utjelovljuje prekomorsku vezu koja je Ameriku i zapadnu Europu udružila protiv SSSR-a. SAD žele to iskoristiti i reći kako NATO ima budućnost nakon sovjetske prijetnje. On želi udahnuti novi život političko-vojnoj organizaciji koja je potekla iz hladnog rata. Teško je zamisliti washingtonski susret na vrhu koji slavi NATO, a da ovaj, na neki način, nije pokazao svoju doličnost u jugoslavenskoj stvari. 'Washington bi rado na svojim bojnim kolima imao Miloševićevu kožu', kaže zapadni diplomat u Bruxellesu: neuspjeh 'Savezničke snage', naprotiv, ostavit će vrlo loš dojam. To znači da NATO na Kosovu djelomično stavlja na kocku svoju vjerodostojnost i svoju budućnost i, budimo pošteni pa recimo da bi bilo i jako neugodnih komentara na njegov račun da se nije upleo na Kosovu... Uostalom, upravo zbog tog razloga - vjerodostojnosti i budućnosti NATO-a - SAD se toliko uključio u krizu. Budući da borba protiv sovjetskog širenja više nema svrhe, NATO-u treba dati drugu zadaću. (...) Da bi opravdale drugi život koji žele podariti Savezu, Sjedinjene Države i, još jednom, velik broj njihovih europskih saveznica, žele proširiti njegove zadaće izvan onih koje se spominju u Povelji: organizacija za zajedničku obranu njezinih članica protiv svake vanjske prijetnje. Ne može se isključiti povratak slične prijetnje; no to očito nije više dovoljno. Odatle i nova 'strategijska zamisao' koja se treba prihvatiti u Washingtonu, da se NATO-u povjeri druga uloga. On bi postao glavna organizacija za očuvanje mira u Europi: rješavanje sukoba nakon hladnog rata na Starom Kontinentu jako bi mu, ako ne i najviše, odgovaralo (postoje druge regionalne organizacije) - bilo da je takvim sukobima sigurnost njegovih članica izravno ili neizravno ugrožena. O tomu se barem govori ovih dana u Washingtonu. I to opravdava važnost koja se pridaje krizi na Kosovu - toj malenoj pokrajini na jugu Srbije za koju većina Amerikanaca ne zna ni gdje je na zemljopisnoj karti, a riječ brkaju s nazivom lanca benzinskih crpka. Kosovo je trebalo - treba - biti 'idealno' područje za provjeru NATO-ovih načela u rješavanju kriza nakon razdoblja hladnoga rata. Pregovori su se vodili pod prijetnjom NATO-ove primjene sile: neuspjeh u pregovorima doveo je do NATO-ova bombardiranja; riječ je NATO-ovoj vjerodostojnosti. Kako god bilo, 23. travnja bit će ispit: trenutak da se na temelju dokaza sudi o načinu na koji je NATO pokazao ili nije pokazao svoju podesnost u kosovskoj krizi. Susret možda nije odlučujući čimbenik u provedbi operacija na terenu, kao što kažu u State Departmentu. No on je to ipak u očima onih koji špekuliraju o najboljem mogućem izlasku iz krize do 23. travnja. Nema previše mogućnosti. Napadi mogu potaknuti Slobodana Miloševića da prihvati rješenje koje je odbacio u Rambouilletu i u Parizu. Ako u tomu ne uspiju, o prekidu bombardiranja odlučit će vojni dužnosnici kad budu ocijenili da su dovoljno 'uništili' vojni i policijski aparat Slobodana Miloševića. Napokon, zadnja mogućnost, Zapad može prijeći u kopneni napad koji bi jedino mogao izvršiti zadaću: nadzor nad Kosovom kako bi se zaustavilo 'etničko čišćenje' i osigurao povratak izbjeglica. Ako Beograd ne popusti pred zračnom ofenzivom, tumači Henry Kissinger u 'Newsweeku', 'nema drugog izbora do nastavka i pojačanja rata, a bude li potrebno i slanja NATO-vih kopnenih snaga'. 'Tu sam mogućnost do sada odlučno odacivao, ali bi se o njoj moralo raspravljati kako bi se očuvala vjerodostojnost NATO-a', dodaje. Izazov je isti i za Zbignewa Brzezinskog koji u 'Washington Postu' kaže da će se NATO-vo jedinstvo raspasti ako organizacija ne uspije zaustaviti etničko čišćenje i 'mini-genocid' koji je u tijeku na Kosovu", komentira Alain Frachoa.