BBC 31. III. PREGLED TISKA

BRITANSKI RADIO - BBC 31. III. 1999. Pregled tiska Sve britanske novine velikog formata otvorile su svoje prve stranice kosovskom krizom. Od toga nije odstupio ni 'The Financial Times'. 'The Independent' je s malo riječi bio vjerojatno najrječitiji. Preko cijele prve stranice objavio je veliku fotografiju kosovskih izbjeglica i uz nju jedino naslov 'Ovo je stvarnost rata - dvije majke, petero djece, sedam dana bombardiranja, 250 tisuća izbjeglica. I nema nade'. Nada je ono čime su se jutros pokušavale pozabaviti britanske novine, i to na više načina. Pokušavale su je pronaći u jučerašnjoj diplomatskoj misiji ruskoga premijera Primakova, no bez uspjeha. 'The Times' na naslovnici objavljenu ponudu jugoslavenskoga predsjednika Miloševića da djelomično povuče svoje snage s Kosova, ako NATO prestane s bombardiranjem i podupiranjem albanskih separatista, naziva srpskim šahovskim potezom. Isti list na svojim komentatorskim stranicama analizira prvu ponudu Slobodana Miloševića NATO-u otkako je počelo bombardiranje i naziva je smicalicom kojom lukavi srpski čelnik nastoji podijeliti partnere unutar NATO-a. I vrijeme je vrlo mudro odabrao, tvrdi 'The Times'. Rijeke izbjeglica što prelaze granice Kosova i preplavljuju siromašne susjede sigurno će potaknuti sumnju u tvrdnju NATO-a da je krenuo u akciju kako bi zaustavio humanitarnu katastrofu. Poneki kolebljivi um u NATO-u sigurno će doći u napast da zastane i počne sanjariti. Ali dok se gospodin Milošević ne zaustavi i ne ušutka svoje topove, nema mjesta oklijevanju i sanjarenju, piše uvodničar lista. Da NATO savez nije sada reagirao njegova bi se vjerodostojnost raspala i Europa bi bila još opasnije mjesto. Ni loše vrijeme niti srpska vojska nisu najveći izazovi koji mogu snaći NATO, tvrdi Richard Beeston, također u jutrošnjem 'The Timesu'. Najveći izazov autor vidi u oblom i ozbiljnom licu Jevgenija Primakova kojem pripisuje jedan od najbržih umova u suvremenoj diplomaciji i naziva ga tvorcem doktrine 'Podijeli i zbuni'. Da rusko-srpsko savezništvo nije plod velike ljubavi i pravoslavnoga bratstva, tvrdi autor članka u jutrošnjem 'The Timesu', već želje da spriječe Zapad da se miješa u njihove poslove. Zasad je predsjednik Clinton odbio njihovu ponudu, ali oni će i dalje pokušavati podijeliti Zapad u nadi da će se sumnja uvući u NATO prije nego li se razvedri nad Balkanom i borbeni avioni opet ne uzmognu uzletjeti. No jedan drugi autor, također u 'The Timesu', ipak nazire neke promjene u stajalištu NATO-a. Riječ je o Charlesu Bremneru koji je razgovarao s glavnim tajnikom NATO-a Javierom Solanom. Iz onoga što je čuo od gospodina Solane Charles Bremner zaključuje kako se čini da NATO polako mijenja svoje prioritete u balkanskoj krizi te da mu je glavni cilj zaustaviti ubijanje na Kosovu. Također se izražava sumnja da li će se predsjednika Miloševića moći prisiliti da potpiše sporazum iz Rambouillleta. 'Što su zapravo ciljevi NATO i Slobodana Miloševića', pita se komentator 'The Financial Timesa' i zaključuje kako su podjednako nestalni. Jučerašnja ponuda Slobodana Miloševića, primirje na Kosovu u zamjenu za prestanak bombardiranja, sugerira da se on poigrava s posljednjom alternativom. Istodobno NATO je na početku svoje vojne kampanje protiv Miloševićeva režima govorio o sprječavanju humanitarne katastrofe. Sada kada se ona zbiva pred našim očima, u NATO sve više govore o specifičnim vojnim ciljevima, piše jutrošnji 'The Financial Times' pa zaključuje: Unatoč njihovim tvrdim riječima NATO-vi bi čelnici odmah skočili na svaku ozbiljniju mogućnost da se dogovore s gospodinom Miloševićem. No uvjeti pod kojima bi dogovor mogao biti postignut sve su teži, upozorava jedan neimenovani visoki britanski službenik kojeg citira 'The Financial Times'. O ciljevima zapadne politike u svom članku u 'The Independentu' govori Timothy Garton Ash, čovjek koji prati razvoj krize na Balkanu od samih njezinih početaka. Alush Gashi bio je mali živahni čovjek, kirurg, koji mi je s velikom strašću objašnjavao što Albanci nastoje postići svojim mirnim otporom, piše Garton Ash. On je sada mrtav baš kao i Fehmi Agani. Oni bi još i sada bili živi da nismo započeli ovo bombardiranje koje im je trebalo pomoći. Znači li to da griješimo zato što bombardiramo, pita se Timothy Garton Ash i odgovara: Ne nužno. Ali i pogriješili smo što to nismo davno prije učinili. Godine 1991. bilo je vrijeme kada je trebalo zaustaviti Miloševića kada je poslao svoje snage na Vukovar i zato sada devedesete, baš kao i tridesete godine ovoga stoljeća, završavaju ratom većim i opasnijim nego što bi bio na samom početku. Strašni ratovi okrunili su oba spomenuta desetljeća popuštanja. Nadam se da Milošević čuje da mu je ovo posljednje upozorenje, rekao je Robin Cook u lipnju prošle godine, navodi autor članka u 'The Independentu'. Ali trebali smo znati baš kao što su znali Rimljani, 'Ako želiš mir, moraš se pripremati za rat'. Učinili smo više pogrješaka. Nismo se pripremali za najgori scenarij koji se upravo dogodio. U Srbiji je savezničko bombardiranje ujedinilo sve snage u obrani zemlje, a na Kosovu srpske snage istjeruju na desetke tisuća Albanaca iz njihovih domova. Što jugoslavenski Predsjednik time želi postići? Je li to udar protiv uporišta OVK ili priprema za moguću podjelu Kosova na dva dijela? Ma što bilo, plan se provodi strašno dugo i saveznici ga iz zraka ne mogu zaustaviti prije nego li humanitarna nesreća ne postane potpuna katastrofa, piše Timothy Garton Ash u jutrošnjem 'The Independentu'. On zatim objašnjava što bi Zapad trebao učiniti da kasno ne postane prekasno. Postoje dvije alternative, piše on. Nastaviti bombardirati i pretvarati se da je neuspjeh zapravo uspjeh ili se pripremiti za hitno slanje kopnenih snaga. Jer ako zapadne snage uđu na Kosovo dok je većina Albanaca još uvijek ondje, onda se Kosovo neće moći pretvoriti u europski Vijetnam jer će većina njegovih stanovnika biti uz zapadne snage. Kosovo bi se tada trebalo pretvoriti u međunarodni protektorat što bi de facto i postalo da su Srbi potpisali dogovor iz Rambouilleta, u što bi trebalo uključiti što više zemalja, pogotovo Rusiju. To je skup i dugotrajan, najmanje desetogodišnji projekt, ali što mu je alternativa? Alternativa je poraz najmoćnije demokracije u povijesti ljudskog roda i nemoćno slijeganje ramenima na ubijanje nedužnih ljudi. To je kaša u koju smo se sami uvalili. To je naslijeđe desetljeća popuštanja, zaključuje svoj članak Timothy Garton Ash u jutrošnjem 'The Independentu'. Stradanja albanskih izbjeglica tema su mnogih reportaža jutrošnjih britanskih listova, a njihovi autori, poput 'The Independentove' Emme Daly ili 'The Timesove' Jeanine di Giovanni, poznati su veterani u izvještavanju s balkanskih ratišta. No to ne znači da ih ljudska stradanja uvijek iznova dramatično ne pogode, kao što kaže Jeanine di Giovanni. Neke jutrošnje novine zato su svoje uvodnike, recimo poput 'The Guardiana', posvetile pomoći izbjeglicama. 'The Guardian' se tako pita kako se moglo dogoditi da zemlje u susjedstvu Kosova i saveznički vojni planeri nisu predvidjeli kako adekvatno pomoći izbjeglicama, dok jutrošnji 'The Daily Telegraph' javlja da se britanska vlada priprema za mogući izbjeglički val koji bi mogao dosegnuti i Britanske otoke. (BBC)