RU-R.GAZETA 31.3.PODJELA KOSOVA

RUSIJA ROSSIJSKAJA GAZETA 31. III. 1999. Kako sačuvati obraz Clintona i Miloševića i dostojanstvo Rusije O posjetu ruskog premijera Jevgenija Primakova Beogradu koji, prema mišljenju novinara, iz temelja mijenja vojne prilike na Balkanu i u Europi, piše Vladimir Kuznječevski: "Malo tko znade da je kratkom posjetu Jevgenija Primakova Beogradu, a zatim i Bonnu, prethodio razgovor Primakova s francuskim Predsjednikom u četiri oka, a zatim izvješće Borisu Jeljcinu. Odmah nakon toga francuski su diplomatski izvori priopćili da, 'ako postoji ključ za malena vrata koja vode miru na Balkanu, onda taj ključ ima Rusija'. Dok su trajali pregovori između Moskve i francuske prijestolnice, ministar vanjskih poslova RF Igor Ivanov pregovarao je s EU-om kojemu je predložio da otkaže usluge međunarodne kontaktne skupine za bivšu Jugoslaviju, budući da je NATO-ova agresija na Jugoslaviju zapravo lišila vjerodostojnosti samo postojanje toga tijela te da osnuje dinamičnu diplomatsku skupinu za rješenje balkanske krize koju će činiti predstavnici iz Rusije u osobi Igora Ivanova i predstavnici Francuske, Njemačke i Velike Britanije. EU se složio. S kakvim je prijedlozima ruski premijer Primakov došao u zapadnu Europu? Još prije godinu dana, u ožujku 1998., 'RG' je predvidjela da će balkanski rat završiti odvajanjem Kosova od Srbije. U listopadu prošle godine predvidjeli smo da Srbija nikada neće prepustiti Albancima bogata prirodna nalazišta u toj pokrajini. Čini se da se danas ta zamisao može pretvoriti, ako ne u potpuno odvajanje, onda u podjelu pokrajine. Prema podacima kojima raspolaže list, ruski je premijer mogao predložiti jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću da pristane na podjelu Kosova. Sav sjeverni dio pokrajine, zajedno s prijestolnicom Prištinom, koja je jako uništena NATO-ovim bombardiranjem, gdje su povijesni srpski spomenici, među kojima i glasovito Kosovo polje na kojemu se 1389. dogodila povijesna Kosovska bitka između Srba i Turaka, kao i glavna nalazišta rijetkih metala (kroma, nikla i dr.), pripada Srbiji (Jugoslaviji). Južni dio pokrajine koji graniči s Albanijom i Makedonijom (na području ove potonje sada je raspoređeno deset tisuća američkih vojnika), ne proglašava se samo autonomnim, već i neovisnim. NATO ima pravo da tamo dovede svoje postrojbe. Ali ne na područje Jugoslavije. Na taj se način stvara ravnoteža interesa. Milošević zapravo pristaje na glavni zahtjev Washingtona - dolazak NATO-ovih postrojba na područje Jugoslavije. No pravno sve izgleda sasvim drugačije: Beograd ne popušta pred NATO-ovim pritiskom, a rješava se područja koje više ne smatra svojim. NATO prekida bombardiranje i tako ispunjava ultimativni zahtjev iz Beograda: nikakvih pregovora sa Savezom sve dok NATO-ovi zrakoplovi bombardiraju Jugoslaviju. Svi su sačuvali obraz. Tobože. Formalno. Rat na Balkanu se završava. Kosovski Srbi ostaju na svojoj zemlji, Albance nitko ne dira. NATO odlazi u svoje vojarne. Ne gubi obraz, ali gubi stvarnu vlast u Europi. Rusija ostaje jedina država u Europi koja je u stanju riješiti na prvi pogled nerješivo pitanje. Finita la comedia. Za Washington i NATO."