NJ29.III. FR:STRAH IT OD SRPSKE OSVETE

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 29. III. 1999. Rimski interesi "Što nakon bombi?" Tim je pitanjem talijanski premijer D'Alema navodno naljutio velikog brata Clintona još davno prije prvog udara na Beograd. Dok rješavanje pitanja koje je Talijan postavio postaje sve prešnije za sve odgovorne u atlantskom savezu, na Apeninskom poluotoku primjetna je sve življa aktivnost moralnih autoriteta. Nakon povijesnog podsjećanja konzervativnog predsjednika Scalfara da bombe nikada nisu rješavale probleme, sličnim se istupima za riječ javljaju i zabrinuti biskupi. Posljedica tih iznenađujućih upozorenja ali još i više bojazni da bi sama Italija, startna baza NATO-vih bombardera, mogla postati ciljem srpskih reakcija, jest - sudeći po prvim anketama - okretanje većine u javnom mnijenju protiv ratnih akcija. Unatoč svemu, Italija neće postati nesigurnim NATO-vim saveznikom - bar ne u dogledno vrijeme. Komunisti su svojim, mjesecima najavljivanim otporom vojnim akcijama kratkoročno gurnuli vladu u previranja i ponovno pridonijeli aktualizaciji klišeja o kaotičnoj Italiji ali su time postigli učinke za, u prvom redu za kućnu upotrebu. U vanjskoj politici Italija inače rado stavlja naglaske, utemeljene na domaćim interesima. No, ekscesi pronalaze svoje granice u 'realpolitici', njemačkom pojmu, omiljenom u Italiji. Tko god vladao u Rimu, vjeran je i u najboljem slučaju samosvjestan partner u NATO-u i zna da se SAD - primjer je slučaj Oecalan - rado upleću u sukobe i nakon hladnog rata. Katkad čak i u velikom opsegu", zaključuje Roman Arens.