NJ 27.III.WELT:ZAPAD NERVOZNO-A SLOBO?

NJEMAČKA DIE WELT 27. III. 1999. Gomila ruševina sve je veća "Iz dana u dan, iz jednog zračnog napada u drugi, pitanje kad će Milošević signalizirati da je spreman potpisati sporazum o Kosovu i prihvatiti da NATO-ove postrojbe preuzmu na svoja leđa njegovu provedbu, prožeto je sve većom dozom nervoze. Zapad zasad ustraje na svom maksimalističkom stajalištu. Ne postignu li napadi brz učinak, uskoro će biti pokrenuta inicijativa za promjenom vlastita stajališta te za prekidom ili dovršenjem vojnih akcija već u slučaju najslabijeg nagovještaja srpskoga popuštanja. Takav se scenarij može ali i ne mora obistiniti. Njegova temeljna premisa počiva na tri činjenice: prvo, da je politika Zapada spremna i u vojnoj fazi zadržati otvorenom mogućnost povratka pregovorima. Drugo, da psihološki razlozi, koji - kao što iskustvo pokazuje - imaju važnu ulogu u zapadnoj javnosti, ograniče vrijeme ratovanja. Naime, zahtjev za dovršenjem ratnih akcija brzo rezultira pomicanjem težišta u postavljanju strateških ciljeva. Europljanin možda podnosi još samo rezultate, dobivene blitzkriegom. Treće, da srpska represivna politika potkopa svrhu zračnog rata - prestanak 'humanitarne katastrofe' na Kosovu. Po mišljenju Amerikanaca, dominantan angažman čijih sredstava određuje vojni tijek događaja, srpski obrambeni kapacitet mora sljedećih dana biti slomljen svim raspoloživim snagama. To vrijedi u prvom redu za protuzračnu obranu, koja je na čuđenje vojnih čelnika gotovo pasivna, iako obuhvaća 60 bataljuna. Neki će sustavi biti pogođeni, a drugi će možda biti zadržani. O njihovoj neutralizaciji ovisi hoće li ukupno 500 NATO-ovih borbenih zrakoplova moći prijeći na rizične napade na pojedinačne ciljeve na Kosovu, koje valja izvoditi u niskom letu. Tek će se time 'humanitarna intervencija' približiti svojoj stvarnoj svrsi. Vijesti s Kosova nepouzdane su i nepotpune. No, vjerojatno nema sumnje da Milošević poduzima sve kako bi terorističkim napadima potaknuo albansko stanovništvo - a ne smo OVK - na kaotičan bijeg. Takvo kretanje otežava napade na srpske postrojbe i može destabilizirati susjedne države poput Albanije i Makedonije. Srpski postupci možda dodatno opravdavaju NATO-ove vojne udare, ali istodobno odmiču uspostavu mira na Kosovu i u susjednim regijama - što je srž priželjkivanog političkog sporazuma - u dvojbeno daleku budućnost. Naime, SRJ nije moguće osvojiti iz zraka. Nekoliko dana rata zrakoplovima i oružjem za borbu iz daljine nije dovoljno za prognoziranje ishoda vojne kampanje. Milošević vlada uz pomoć izvanrednog stanja i odanih mu medija. Može svom narodu natovariti na leđa težak teret - zbog mentaliteta koji se mnogima na Zapadu čini nepojmljivim. Slaba točka mogao bi postati njegov glavni stožer - ako u njemu uopće još ima profesionalaca. Bjesomučno pustošenje na Kosovu dodatno okriljuje borbu OVK za neovisnost. Na staru mržnju gomila se nova. Jugoslavenska republika Crna Gora nemirna je - suočena s izborom između odcjepljenja i građanskog rata. U Makedoniji se javljaju znakovi protuzapadnog raspoloženja. Gomila ruševina sve je veća. Kad NATO - na svoju sreću - stekne uvjete za objavu pobjede, započet će radovi čišćenja, čiji će ishod ponovno biti neizvjestan. Hoće li Zapad u tom slučaju trebati Miloševića kao što je predsjednik Bush 1991. vjerovao da treba Sadama Huseina jer nije mogao zamisliti da bi SAD (ili tadašnja koalicija) mogle preuzeti odgovornost za Irak? Kakva bi još mogućnost dogovora s beogradskim režimom mogla postojati? U tom bi se slučaju i NATO suočio s novom situacijom. Akcije protiv Srbije nagovješćuju novu strategiju zapadnog saveza, koji se udaljava od uvriježenog primata obrane i kreće u smjeru koncepta intervencije. Bi li takvu politiku NATO-a kao europske sigurnosne organizacije prihvatila i velika Rusija, koja se osjeća duboko poniženom, pateći zbog gubitka utjecaja? Pitanjima nema kraja. Samo se jedan termin čini izvjesnim: rat protiv Miloševića mora biti odlučen do 9. travnja, 50. rođendana NATO-a u Washingtonu", smatra Herbert Kremp.