WASHINGTON, 25. ožujka (Hina/AFP) - Sjedinjene Američke Države spremaju se proslaviti stotu obljetnicu rođenja Dukea Ellingtona, jednog od najpoznatijih američkih glazbenika 20. stoljeća, pijanista, dirigenta i jednog od najvećih
skladatelja ragtimea, jazza, opere i gospela.
WASHINGTON, 25. ožujka (Hina/AFP) - Sjedinjene Američke Države
spremaju se proslaviti stotu obljetnicu rođenja Dukea Ellingtona,
jednog od najpoznatijih američkih glazbenika 20. stoljeća,
pijanista, dirigenta i jednog od najvećih skladatelja ragtimea,
jazza, opere i gospela. #L#
Koncertima, pločama, filmovima, konferencijama i seminarima,
organiziranim pod pokroviteljstvom "povjerenstva za stoti
rođendan Dukea Ellingtona", pod predsjedanjem Wyntona Marsalisa,
odat će počast skladatelju, posebice u "Kennedy Centeru" i u
"Smithsonianu" u Washingtonu, njegovu rodnom gradu, ali i u New
Yorku.
Glazbeni genij Dukea Ellingtona priznat je kasno kod najšire
američke publike, kad je već proizveo gotovo 10.000 zvučnih zapisa,
napisao 2000 skladbi i smislio melodije koje čine sastavni dio
nacionalne baštine, poput "Prelude to a Kiss", "Sophisticated
Lady", "Take the A Train", "Don't Get Around Much Anymore" ili "In a
Sentimental Mood".
Rođen 29. travnja 1899. u Washingtonu, u dobrostojećoj obitelji tek
stasale crne buržoazije, Edward Kennedy Ellington, od djetinjstva
je bio okružen klasičnom glazbom, a posebice operom, koju je
osobito volio njegov otac.
Njegova profinjenost, elegancija i fine manire navode prijatelje
da ga prozovu "Duke" (vojvoda) već u mladosti, nadimak koji ga
nikada neće napustiti. Čitav će se život odijevati iznimno
izbirljivo, a njegove cipele, šeširi, košulje pa čak i kolonjska
voda prave se posebno za njega.
S 18 godina okuplja prvi orkestar i odlazi iz Washingtona u New York
gdje je dugo svirao u poznatom Cotton Clubu u Harlemu. To je početak
slave i Duke Ellington snima nekoliko filmova u Hollywoodu, a na
glazbenom planu ploču za pločom.
No, skladanju posvećuje najveći dio vremena: piše u vlakovima,
između dviju seansa snimanja, u hotelskoj sobi.
Doba "big bandova" dostiže vrhunac tridesetih i četrdesetih
godina, i Duke Ellington nastupa u Carnegie Hallu i održava
uspješne turneje po Europi.
Veliki orkestri postupno nestaju nakon rata, ali Duke Ellington
zadržava svoj. Konačno stiže slava u vlastitoj zemlji; časopis
"Time" mu posvećuje svoju naslovnu stranicu, pozvan je da svira
nekoliko puta u Bijeloj kući, a Richard Nixon mu dodjeljuje Medalju
slobode 1969.
Kad je umro 1974., gotovo 10.000 ljudi okupilo se u katedrali u New
Yorku odajući mu počast.
Jedan od organizatora proslave stote obljetnice rođenja Dukea
Ellingtona, jazz pijanist Randy Weston nedavno je na konferenciji
za novinare u Washingtonu podsjetio na utjecaj glazbenika koji je
obilježio naraštaje glazbenika, ohrabrujući ih na izvođenje
njegove glazbe.
"Dao mi je imaginaciju, zvuk, njegova glazba bila je minijaturni
primjer univerzuma", rekao je Randy Weston.
Zbirka 24 CD-a koja kronološki prati glazbeno djelo Dukea
Ellingtona (The Duke Ellington Centennial Edition: the complete
RCA Victor Recordings 1927.-1973.) izaći će u travnju.
(Hina) bnš bnš