US NYT 24.III.IZOLACIONIZAM-KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 24. III. 1999. U kosovskoj krizi, odjeci izolacionizma "Sukob na Kosovu iznio je na vidjelo poremećaj višestrukih ličnosti koji se može primijetiti kod republikanaca. Republikanski predsjednički kandidati i njihovi vođe u Kongresu tvrde da žele snažnije američko vodstvo u svijetu, prizivajući internacionalističku ostavštinu Ronalda Reagana. No u sadašnjoj krizi, i kandidati i zakonodavci koketiraju s još jednom republikanskom tradicijom, izolacionizmom Williama Boraha, Roberta Tafta i Patricka Buchanana", piše Robert Kagan. "Prije dva tjedna, republikanci iz Donjega doma Kongresa glasovali su protiv sudjelovanja američkih snaga u bilo kakvoj mirovnoj misiji NATO-a na Kosovu. Ovoga tjedna mnogi su se senatski republikanci čak suprotstavljali savezničkim zračnim napadima protiv srpskih snaga, sve do trenutka kad je predsjednik Clinton najavio planove da ih započne. Mnogi su republikanci očito vjerovali da mogu osvojiti političke bodove protiv Predsjednika igrajući na kartu nervoze i zbunjenosti američke javnosti. Unatoč jasnim dokazima o obnovljenom etničkom čišćenju koje provode srpske snage pod zapovjedništvom Slobodana Miloševića, jugoslavenskog predsjednika, vodeći republikanci pokazali su ravnodušje ili još gore od toga. Senator Don Nickles iz Oklahome prošloga je tjedna izjavio da se protivi savezničkoj bombaškoj kampanji 'osim ako, i sve dok Srbi zaista ne počnu provoditi veće masakre protiv naroda na Kosovu.' Masakri srednje veličine po svoj su prilici prihvatljivi. Mnogi su republikanci čak izrazili zabrinutost da bi napad na srpske snage predstavljao povredu jugoslavenskoga suvereniteta, kao da Beograd ima zakonsko pravo provoditi genocid sve dok ga čini unutar svojih državnih granica. A gotovo svi republikanci vikali su o 'mrtvačkim kovčezima' i 'škripcu' - još jednom se prema g. Miloševiću postavivši kao da je on gorila od 300 kilograma, a ne tiranin i kukavica koji je u prošlosti drhtao na prvi znak stvarne vojne akcije. Očito su mnogi republikanci zaboravili da su iste užasne prijetnje izricali prije intervencije u Bosni te da se pokazalo da su posve u krivu. Nakon tri godine, nijedan američki vojnik nije poginuo u borbi u Bosni. No republikanci su prema stanovništvu Kosova uglavnom zauzeli stajalište kao o još jednom udaljenom narodu čija nas se sudbina ne treba ticati. 'Nemamo obvezu slati našu vojsku svaki put kad se u svijetu dogodi neki humanitarni problem, građanski sukob, ili revolucija', izjavio je senator Pete Domenici iz Novog Meksika. No što ako se 'humanitarni problem' dogodi u Europi i kad NATO, savez koji predvodimo, odluči djelovati? Čovjek bi mislio da republikanci shvaćaju da Sjedinjene Države imaju vitalni strateški interes u europskoj stabilnosti, i trajan moralni interes u sprječavanju genocida i etničkog čišćenja na kontinentu koji nam je u ovom stoljeću donio dva svjetska rata i holokaust. Prošle godine, republikanci su glasovali za proširenje NATO-a. To glasovanje je bilo, ili je trebalo biti, snažna potvrda američkog vodstva i odgovornosti za održavanje pravednog mira u Europi. Gdje je danas ta republikanska predanost? Dok ih g. Clinton nije natjerao da se prenagle, mnogi su republikanci željeli našim saveznicima dopustiti da obave svu borbu i preuzmu sve rizike. Oni su izgleda željeli da Amerika vodi - iz pozadine. Da su Sjedinjene Države zaista slijedile taj put, šteta za NATO bila bi nepopravljiva. Ako se Sjedinjene Države ne žele baviti s tiraninom poput g. Miloševića, zašto bi itko u Europi vjerovao da će Washington biti smioniji u odgovaranju na još pogibeljnije prijetnje europskoj sigurnosti u budućnosti? Republikanci su obećali učiniti vanjsku politiku glavnim pitanjem u izbornoj kampanji 2000. I s dobrim razlogom. Vladino umirivanje Kine i Sjeverne Koreje, njezin neprikladan odgovor na Sadama Huseina, njezino beskrajno očajavanje (dosad) zbog balkanske krize, njezino iscrpljivanje američkih vojnih snaga i njezino općenito nedosljedno vodstvo u svjetskim poslovima - sve to zaslužuje ozbiljnu kritiku. Ako g. Clinton na posljetku učini pravu stvar, republikanci mogu ispraviti svoje nedavne grješke tako da od njega zatraže da tu politiku provede do kraja. To znači, na koncu, zbacivanje g. Miloševića s vlasti. To je najbolje rješenje za Kosovo i za Balkan."