NJ 23.III.DIE WELT:NIJEMCI-ODGOVORNOST

NJEMAČKA DIE WELT 23. III. 1999. Nijemci i rat "Prvi put u svojoj novijoj povijesti Njemačka je na pragu rata, na pragu borbene operacije koja bi mogla postati krvava i odnijeti ljudske žrtve. Nikad dosad tijekom pet desetljeća postojanja Savezne Republike Njemačke nije mogući oružani sukob izvan srednje Europe bio tako opipljivo blizu kao ovih dana - i još k tome borba protiv otvrdnulog protivnika, koji možda i neće popustiti samo pod pritiskom raketnih udara. I što je još gore: taj protivnik može nas i naše saveznike uplesti u višegodišnji partizanski rat niskog intenziteta. Prvi bi put njemačka strana mogla imati žrtava - veće skupine vojnika pred čijim će pocinčanim lijesovima kancelar i njegov kabinet stati mirno u znak posljednje počasti. A Nijemci? Oni diskutiraju i debatiraju. Ljute se i uzrujavaju - ali ne zbog prijeteće borbene operacije već zbog nastupa Michaela Jacksona u emisiji Thomasa Gottschalka, zbog mogućeg povećanja poreza na dodanu vrijednosti ili zbog neprekidnih svađa u vladi. Trijezna je glava uvijek korisna - posebno u vrijeme krize - a smirenost je uvijek tražena. No, Nijemci još uopće nisu spoznali ozbiljnost situacije. Još nisu shvatili da više ne žive u staroj SRNj, u kojoj su drugi snosili posljednju odgovornost umjesto njih. Gledano u retrospektivi, godine bonnske republike nalikuju zlatnom dobu sigurnosti. Doduše, bilo je kriza, hladnog rata i Sovjetskog Saveza, ali za zaštitu je bio ovlašten netko drugi - 'saveznici', ponajprije Amerikanci. Nijemci su udobno živjeli, milujući svoje male političke brige poput dobrih, poslušnih domaćih životinja, od kojih u načelu ne moraju strahovati. Godinama smo potiskivali činjenicu da svijet nije baš tako ugodan za druge nacije; da povremeno i u drugim dijelovima svijeta treba u nuždi posegnuti za oružjem u ime mira i stabilnosti, slobode i ljudskih prava; napokon, da nije moguće dobrodušnim uvjeravanjem pretvoriti divljeg tigra u mačkicu. Kad bismo se ipak suočili s tom spoznajom, vjerovali smo da će se sve nekako riješiti pregovorima, novcem i dobrim riječima. Za razliku od naših NATO-partnera, Nijemci su na temelju svoje prošlosti i nepostojanja posljednje instance suverenosti izgubili nužan osjećaj za odgovornost. Takvo je stanje potrajalo sve do danas - unatoč angažmanu Bundeswehra u Somaliji i u Bosni. Na mentalnoj razini još živimo u slikovitoj rheinskoj republici, skloni smo idealiziranom promatranju vanjske politike i volimo neobvezujuće i frazeološke stvari. Za ratna je pitanja i dalje mjerodavan 'Zapad', 'NATO' a Nijemci pritom nisu svjesni da i sami pripadaju tom klubu (...) Ono što nije potaknuo pad Zida i ponovno ujedinjenje, moglo bi potaknuti Kosovo: naime, spoznaju da je dobra stara bonnska republika nepovratno otišla u povijest. Njemačka, vezana uz saveze, postala je 1991. snažna regionalna sila, koja mora preuzeti odgovornost bar u Europi te po potrebi mora ići i u rat u krugu partnera u NATO-u. Doduše, sastavni dio tog kompleksa jest i osjećaj za krize i za opasnost, koji se dosad nije razvio. Zadaća političke elite trebala bi biti da jako ozbiljno i bez panike probudi taj osjećaj kod svojih sunarodnjaka te da im objasni stalnu međunarodnu odgovornost njihove zemlje. I u tom je pogledu Amerika uzor. Tamošnji se predsjednik svakoga tjedna obraća narodu, tumačeći eventualnu nužnost vojnih koraka. Tako bi trebao postupati i njemački kancelar. Javnosti treba hitno objasniti zašto je zajednička borbena operacija s našim saveznicima na području bivše Jugoslavije neizbježna; zašto je važno poslati naše sinove na Balkan i tamo ih po potrebi zadržati godinama. O tome ne ovisi samo mir na jugoistoku Europe već i opstanak NATO-a i povjerenje naših partnera u njemačko savezništvo", upozorava Jacques Schuster.