FR-LIBERATION15.3.NJEMAČKA I EU

FRANCUSKA LIBERATION 15. III. 1999. Europska unija: Njemačka osuđena na uspjeh "Već dvije godine Njemačka s puno buke traži smanjenje svojih davanja u proračun Unije. Ona misli da nije opravdano to što svake godine izdvaja 11 milijuna eura više nego što prima te da tako financira dobar dio europskih politika. Posebno zbog toga što Italija i Velika Britanija ne sudjeluju razmjerno svome bogatstvu. No vlada Gerharda Schroedera toliko je u tome nespretna da više nema nikakvih izgleda da bi njezini partneri mogli čuti taj zahtjev. Jer kancelar, čija zemlja od 1. siječnja predsjeda EU-om, ima bezuvjetnu potrebu da uspije na susretu na vrhu u Berlinu 24. i 25. ožujka, na kojemu se treba prihvatiti Agenda 2000, paket koji sadrži zakon o programiranju proračuna za radoblje 2000. - 2006., kao i reforme zajedničke agrarne politike (PAC) i regionalnih pomoći. No deset dana prije toga susreta, većina je točaka Agende 2000 još u pripremi, što obvezuje Njemačku da svoje državne interese privremeno zanemari ako ne želi izazvati europsku krizu koja bi dovela u pitanje proširenje na istok koje Bonn drži 'temeljnim interesom'. Nakon odlaska Oskara Lafontainea, ministra financija, kancelar zacijelo ne želi doživjeti takvu bruku koju bi oporba željno dočekala. Šef njemačke diplomacije, zeleni Joschka Fischer koji je ovoga vikenda bio domaćin neslužbenog susreta s europskim kolegama u Eltvilleu nedaleko od Wiesbadena, potvrdio je da smanjenje njemačkog izdvajanja više nije najvažnija zadaća: 'Nije iznio brojke niti točan raspored rada', rekao je Hubert Vedrine, francuski ministar vanjskih poslova. 'Ostavio je pitanja dosta otvorenima.' Na susretu Europskog vijeća u Petersbergu od 26. veljače, Schroeder je već najavio uzmak: 'Njemačka ne želi neprestano pobjeđivati i dobivati glavne zgoditke'. Jednostavno, 'krivulja troškova ne može unedogled rasti'. Što nitko ne osporava u ovim teškim vremenima. No budući da je Bonn predložio reformu PAC-a koja za gotovo sedam milijarda eura (na sedam godina) premašuje postavljenu zadaću stabilizacije troškova Unije, treba negdje naći novac, osim ako se ne prihvati povećanje europskog proračuna koje bi dobrim dijelom financirao Bonn. Iako su ovoga vikenda Španjolci pokazali više razumijevanja za stabilizaciju regionalnih pomoći kojih su oni, uz druge zemlje juga i Irsku, glavni korisnici, očito nisu spremni na žrtve kako bi financirali agrarnu nagodbu koja ponajprije ide na ruku Francuskoj. Njemačko je predsjedateljstvo za taj fond odlučno predložilo između 190,5 i 216 milijarda eura za razdoblje od 2000. do 2006., dok je Povjerenstvo predložilo 240 milijarda. To je neprihvatljivo za siromašne zemlje. Ukratko, Bonn se ne može nadati stvarnoj uštedi na tome području. Slično je stanje s Londonom koji se ne želi odreći popusta što ga je Thatcher dobila 1984.: 'to je vrlo osjetljivo pitanje', priznao je Fischer, jer je to unutarnjopolitički problem. 'Nema nikakvog otvaranja' Britanaca, dodao je Vedrine. Budući da se Bonn htio usredotočiti na poljodjelstvo, nadajući se da će Francuska financirati njihov popust, pomalo je kasno da se deset dana prije Berlina načini pritisak na London i južne zemlje. Čini se da su zapriječena i druga dva puta na području poljodjelstva koja bi mogla ograničiti troškove: postupno smanjenje pomoći za prihode poljodjelaca koje predlaže Pariz, ali odbacuje većina država članica, i sufinanciranje istih pomoći koje Francuska odlučno odbacuje... A da se ne govori da je Vedrine dao na znanje kako se agrarna nagodba 'procjenjuje', što bi moglo značiti neugodna iznenađenja. Stoga je lakše razumjeti u kakvim se neprilikama našla Njemačka. Žele li prije susreta u Berlinu završiti pitanje Agende 2000, nemaju drugog izbora do da odgode dogovaranje oko proračuna Unije", izvješćuje iz Eltvillea Jean Quatremer.