A13.III.PRESSE:PROPAST SNA O CRVENOJ EU

AUSTRIJA DIE PRESSE 13. III. 1999. Oskar - priča o jednom neuspjehu "Oskar Lafontaine vješto je inscenirao svoj odlazak. Udario je bez najave poput boksača. Poput velikog stratega nije naveo razlog svoje ostavke - čime je rasprava proširena na daleko više motiva no što ih je on vjerojatno stvarno imao. Mali Napoleon s rijeke Saar odlazi tek uz glasne udarce bubnjeva. Sve bi drugo za njega bilo puka malograđanština. No, Lafontaine nije ni boksač ni Napoleon ni strateg. Štoviše, on je neuspjeli političar. Simbol sloma snova o crvenoj Europi, iluzije o mogućem uspjehu 'trećeg', socijaldemokratskog rješenja za gospodarsku politiku. Lafontaine je gubitnik u klasičnoj borbi za orijentaciju socijaldemokracije. I to ne primarno na osobnoj razini u suparništvu s Gerhardom Schroederom, ne primarno zbog apsurdnog trokuta šef stranke-kancelar-ministar financija, koji je nužno jednog dana morao dovesti do eksplozije. Lafontaine nije uspio zato što su nužnosti u gospodarstvu i Europi previše jake da bi ljevičarski fundamentalizam mogao imati bilo kakav manevarski prostor. Nije puki slučaj što se istodobno i u Austriji šef SPO našao u klinču s Casparom Einemom, koji utjelovljuje slične političke ideje kao i Lafontaine (a dijeli ih i sličan odnos suparništva). No, Viktor Klima dosada nije bio dovoljno snažan da istisne Einema.(...) U Njemačkoj je pak prvi put stvorena prilika da izborni slogan 'novog centra' bude pretvoren u stvarnost. Europa hitno ponovno treba jaku i razboritu Njeamčku. Treba Njemačku koja ne vjeruje da gospodarstvo može podnijeti dodatne terete bez snažnog gubitka radnih mjesta. Treba Njemačku koja se neće upuštati u groteskni rat s atomskom industrijom samo zato što nekolicina teoretičara Zelenih tvrdi da je moguće odreći se struje iz atomskih centrala bez teških gospodarskih šteta. Europa treba Njemačku koja će biti ponovno prisutna u vanjskoj politici; koja će kao najveća (i istodobno predsjedajuća) europska zemlja kao i za vrijeme Kohla i Genschera hrabro stati na stranu naroda pod jarmom Beograda; koja će dokončati smiješni rat bananama i hormonima protiv SAD; koja će istočnoj Europi pružiti sigurnu perspektivu. Europa treba Njemačku koja će napokon energično pristupiti rješavanju izvanredno teških financijskih i institucionalnih problema EU te koja neće na tom području produljiti letargiju austrijskog predsjedateljstva u EU. Europa treba Njemačku koja - poput nizozemskih i engleskih socijalista - uviđa da nekontrolirano bujanje socijalnih usluga potkopava konkurentnost Staroga Kontinenta. Oskar Lafontaine bio je sjajan govornik. Imponirao je svojom hrabrošću da razmišlja neortodoksno (iako u posve pogrešnom smjeru). Bio je također majstor za unutarstranačke spletke. No, Oskar Lafontaine ući će u povijest po nekim drugim postignućima: naime, ući će u povijest kao njemački ministar financija, koji je otjerao stotine ulagača te čiji je odlazak izazvao radostan skok vrijednosti njemačke valute. To nije dosad uspio postići nitko. Gerhard Schroeder može napokon ostvariti svoje obećanje o politici centra. No, Gerhard Schroeder istodobno više neće imati Lafontainea koji se upravo nametao za ulogu žrtvenog jarca za sve vladine i stranačke greške", zaključuje Andreas Unterberger.