US WT 11. III. BEREZOVSKY

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 11. III. 1999. Gubitak moći ruskog oligarha "Godina 1999. loše je počela za ruskog bankara Borisa Berezovskog. Kako izvlači deblji kraj u javnom sukobu s premijerom Jevgenijem Primakovim, g. Berezovsky bi mogao izgubiti svoj položaj izvršnog tajnika Zajednice neovisnih država, nakon Jeljcinova službenog zahtjeva, upućenog kolegama čelnicima država u ZND-u, da otpuste moćnog magnata. On se suočava i s vladinom istragom u nekoliko tvrtka pod njegovim nadzorom ili utjecajem. No - suprotno onom što govore neke izjave g. Berezovskog - ono što je za njega osobno loše, nije nužno loše za Rusiju", piše Paul J. Saunders. "Početkom veljače, istražitelji ruske vlade pretražili su više od 20 moskovskih ureda i stanova povezanih s tvrtkama koje Berezovsky nadzire, uključujući i sjedište sigurnosne tvrtke Atoll i Sibneft, veliku naftnu kompaniju i jedan od dragulja u kruni njegova carstva. 3. veljače zamjenik glavnog tužitelja Mihail Katišev objavio je da dokazi prikupljeni u sjedištu Sibnefta potvrđuju optužbe da su g. Jeljcin i njegova obitelj bili pod nezakonitim elektroničkim nadzorom. Istodobno, utjecaj g. Berezovskog u ruskoj međunarodnoj zračnoj kompaniji Aeroflot naglo je potkresan kad je generalni direktor tvrtke Valerij Okulov (zet g. Jeljcina) otpustio nekoliko njegovih glavnih saveznika u upravi kompanije. Tužitelji su također pretražili urede Aeroflota. Pokrenut je kazneni postupak protiv Nikolaja Gluškova, direktora tvrtke i suvlasnika (zajedno s Berezovskim) švicarske tvrtke Andava, koja je navodno upravljala s 80% fondova inozemnih ureda Aeroflota i navodno služila kao mehanizam putem kojih su fondovi Aeroflota bili skretani na privatne račune. Otvoreni g. Berezovski nije odbio komentirati poteze Primakovljeve vlade. Vladin je postupak nazvao 'veoma opasnim' i sugerirao da bi nedavno obećanje g. Primakova o zatvaranju onih koji 'pljačkaju Rusiju' zemlju vratilo ugnjetavanju u sovjetskom stilu. 'Nezavisimaja Gazeta', novine koje djelomično podupire Logo VAZ banka g. Berezovskog, optužile su zamjenika premijera Jurija Masljukova i druge članove vlade g. Primakova za korupciju u očitom pokušaju da okrene batinu na vladu. Takve optužbe i protuoptužbe za korupciju glavni su sastojak ruske politike poslije sloma Sovjetskog Saveza i uobičajeno oruđe u borbi između političko-financijsko-industrijskih klanova zemlje. Ipak, iako je istraga u poslovnom carstvu g. Berezovskog daleko od toga da bude zaključena, naoko sustavan napad na njegovo carstvo značajan je odmak od prošlih običaja u Rusiji, gdje su kampanje protiv korupcije i drugoga gospodarskog kriminala općenito preuzele oblik izoliranih akcija usmjerenih protiv nižih upravitelja i dužnosnika. Zanimljivo je da neka ruska izvješća govore da upad u Sibneft, Atollu i na druge lokacije nije provela policija nego djelatnici Saveznog sigurnosnog servisa, glavne agencije nasljednice KGB-a. Čini se da to povećava vjerojatnost da je pokušaj ozbiljan, i podupire tvrdnje da iza njega stoji g. Primakov koji (kao bivši obavještajni vođa) ima snažne veze sa sigurnosnim aparatom te vjerojatno i veće povjerenje u njegovu djelotvornost. G. Primakov je također jedan od onih kojima rat protiv g. Berezovskog najviše koristi, jer smanjuje utjecaj oligarha te će nesumnjivo povećati njegovu popularnost u ruskom narodu. Javnost otvoreno korištenje vladinih položaja i političkih veza za privatan dobitak, što je karakteristično za Berezovskog (koji ima veza i s Jeljcinovom obitelji), uglavnom smatra simbolom svega što je u Rusiji pošlo krivo. Naravno, mnoga se još pitanja moraju razjasniti prije nego što će se teška vremena g. Berezovskog moći doista smatrati početkom ozbiljnog rata protiv korupcije u Rusiji. Prvo, čak i ako je g. Berezovski kriv (a usprkos javnom mišljenju, on zaslužuje da ga se smatra nevinim dok se ne dokaže drukčije), moglo bi biti nedovoljno dokaza da ga se poveže s bilo kakvim određenim prekršajem. Drugo, ostavka tužitelja Jurija Skuratova (koju je on podnio g. Jeljcinu istog dana kad je naredio pretraživanje Sibnefta) mogla bi otežati rješenje tog složenog slučaja, usporavanjem ruskog istražiteljskog aparata. Na posljetku, g. Berezovski je samo jedan od mnogih ruskih oligarha; napad na njega bez napada na druge mogao bi kampanju protiv g. Berezovskog pretvoriti u puku političku igru. Ipak, kakav god ishod donese vladin napad na g. Berezovskog i njegovo poslovno carstvo, on će ruskim financijsko-industrijskim klanovima poručiti da njihova vlada počinje uzvraćati udarac. Nadalje, unatoč činjenici da je pokušaj g. Primakova da svede g. Berezovskog na pravu mjeru djelomično očito politički motiviran, on je važan simboličan korak. Zapravo, na neke načine politička je sastavnica jednako važna kao i gonjenje. Jasno, vidljiva potpora javnosti za akciju protiv g. Berezovskog mogla bi premijera osokoliti da prijeđe na druge ruske oligarhe te na posljetku poduzme stvarne korake protiv korupcije u vladinim vlastitim redovima. Ako je g. Primakov u stanju postići makar umjeren uspjeh u tom smislu, on će učiniti više za rusku demokraciju nego Clintonova vlada ili bilo koja njezina saveznica među zemljinim takozvanim 'reformistima'."