US IHT 10. III. HOAGLAND

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. III. 1999. Pripremimo se zajedno za drukčije prekooceanske odnose "Sve širi raskol između Amerike i Europe u njihovim težnjama i slici o sebi sada svakodnevno izbija na površinu - u razmiricama oko kašmirskih džempera i banana, ljudskih gubitaka američkih ratnih zrakoplova, koji jure iznad alpskih skijališta, i mlitavosti savezničke diplomacije poslije hladnoga rata", piše Jim Hoagland. "Takve su posljedice bile daleko od misli natporučnika Richarda Ashbyja u sekundama prije nego što je njegov EA-6B Prowler udario žičaru u Italiji prije godine dana i poslao 20 europskih skijaša u smrt. No do vremena kad je prošloga tjedna oslobođen od optužbe za ubojstvo iz nehaja, on je protiv svoje volje postao igrač u potrazi za novom prekooceanskom ravnotežom. Ta nas potraga sad približava golemoj proslavi pedesete obljetnice NATO-a, koja će se u travnju održati u Washingtonu. Priličan broj predsjednika i premijera bučno će se kočoperiti u odrazu slave prekooceanskog jedinstva, dok termiti nesuglasja tiho glođu kulturne i gospodarske temelje najuspješnijeg međunarodnog zajedničkog pothvata u povijesti. Još od 1973., kad su Henry Kissinger i njegovi europski diplomatski partneri proglasili Godinu Europe i zatim upali u gorku zadjevicu, nije toliko ljudi riskiralo da će učiniti toliko stvari koje će izgledati tako smiješno kad budu prosuđivane prema praktičnim rezultatima. (...) Sjedinjene Države zaprijetile su prošloga tjedna nametanjem carina na uvoz francuskih torba, škotskih kašmirskih džempera i delikatesnoga talijanskog sira, iz osvete zbog europskog kršenja svjetskih trgovinskih pravila o bananama, banalnoj robi važnoj američkim prinosnicima u političkim kampanjama. Postoji li ikakva kombinacija koja bi djelotvornije razbila europsko-američko hinjenje ozbiljnosti i sklada na travanjskom summitu? No slika koju nudi ishod suđenja kapetanu Ashbyju zasjenjuje čak i rat zbog banana. Jezovita simbolika sudbine njemačkih, belgijskih, talijanskih i poljskih skijaša iz gondole, i pravna sudbina američke posade koja ih je poslala u smrt, ščepali su političku svijest na obje strane Atlantika. Multinacionalnost žrtava aludira na ubrzavajuću europsku integraciju. A avijatičari utjelovljuju teškoće još uvijek velike američke vojne nazočnosti u Europi, 50 godina poslije Drugoga svjetskog rata i desetljeće iza hladnog rata: američki ratni zrakoplov sa smrtonosnim se posljedicama ugura u društvo dokolice, koje je Europljanima postalo tako bitno u njihovoj 50-godišnjoj potrazi za obnovljenim prosperitetom i nepoznatim mirom. Američki pilot vježba za borbene misije u susjednoj Bosni, malom ratu koji Europljani nisu bili kadri sami zaustaviti. Neobuzdana, moćna snaga američkog ratnog stroja biva zloporabljena s fatalnim posljedicama za Europljane, dok jenkijevski letač odlazi, zapravo nesvjestan štete koju je učinio." Hoagland izražava svoje uvjerenje da je suđenje natporučniku Ashbyju bilo pošteno pa nastavlja: "(...) No za mnoge Europljane takav oblik suđenja - na američkom tlu, sa sucima američkim vojnim časnicima - postavlja jednako mnogo pitanja kao i odluka o oslobađanju. Dugoročne posljedice masakra u gondoli, kao što su slučaj nazvale talijanske novine, ima više veze s politikom nego s pravdom. Za vrijeme hladnoga rata, takva vrst incidenta imala bi daleko manje utjecaja. To bi se smatralo cijenom zaštite od sovjetskog napada, zaštite koju su američke snage pružale Europi. Dogovori koji su većinu nečasnih postupaka ili zlodjela Amerikanaca u Europi stavili izvan europskog pravnog nadzora bili su jednostavno dio pogodbe. No uloge koje Europljani i Amerikanci dodjeljuju sebi, i drugima, sad kad je hladni rat gotov, mnogo su raspršenije i obje ih strane teže shvaćaju. Predsjednik Bill Cinton, premijer Tony Blair i drugi koji će se u travnju okupiti u Washingtonu trebali bi gledati dalje od pompe summitske ceremonije i mehanike diplomacije. Oni bi se trebali usredotočiti na različite načine na koje su Amerikanci i Europljani počeli doživljavati svoju ulogu u svijetu i sam svijet. Te vođe trebaju otvoriti pitanje kamo ta zanemarena razilaženja vode prekooceansku zajednicu. One se ne trebaju svađati zbog banana i kašmira, ni zbog tragedije koja se dogodila na talijanskom skijalištu, niti trebaju slaviti pobjedu u hladnom ratu. One se trebaju okupiti da shvate i prevladaju široke psihološke promjene i razilaženja koja njihova zajednička pobjeda stvara."