US CS MONITOR 3. III. NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 3. III. 1999. Proširen i u potrazi za misijom uoči pedesete obljetnice "Dugotrajna razmirica o obrani i sigurnosti dobit će novi smjer 12. ožujka kad ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright primi službene obavijesti da se Poljska, Mađarska i Republika Češka pridružuju NATO-u", piše Richard C. Hottelet. "(...) Zatim će 14. travnja, na pedesetu godišnjicu svog osnivanja, NATO održati summit u Washingtonu radi određivanja pojedinosti nove strateške zamisli - da se prilagodi drastičnim promjenama u svijetu nakon raspada najvećega neprijatelja - Sovjetskog Saveza. No, postoje velika neslaganja o tome što treba učiniti. Jedan je predmet razmirice, uglavnom u Washingtonu, bio prihvaćanje novih članica. Protivnici su se protivili govoreći da će se proširenje NATO-a na istočnoeuropske države u Rusiji doživjeti kao neprijateljski potez. Kad je američki Senat prošle godine raspravljao o proširenju, prije nego što ga je odobrio, istaknuti stručnjaci nazivali su to 'tragičnom pogreškom', 'početkom novog hladnog rata', ili čak 'nuklearnog rata'. Kremlj i ruska javnost, međutim, senatsko su glasovanje pratili zijevajući. Danas ruski vojnici služe pod zapovjedništvom NATO-a u Bosni i očekuje se da će se priključiti mirotvorcima NATO-a, kad dogovor o Kosovu bude postignut. Zamisao da Poljaci, Česi i Mađari predvode napad Zapada na Rusiju apsurdna je. Njihova je osnovna želja da napokon postanu neodvojiv dio Zapada. (...) Što se tiče proširenja NATO-a koje 'isključuje' Rusiju i izaziva njezino neprijateljstvo, treba spomenuti da je jedan od sretnijih aspekata ovoga nasilnog stoljeća bilo odricanje od osvete kao tamnog blizanca pobjede. Izopćenje i viktimizacija Njemačke nakon Prvog svjetskog rata vodili su dolasku Adolfa Hitlera i Drugog svjetskog rata. Nakon 1945., Njemačka i Japan procvjetali su kao demokracije. Rusija, koja je u ovom desetljeću izronila iz ruševina Sovjetskog Saveza, koji je pomogao Hitleru da započne Drugi svjetski rat, a zatim je 'izgubila' hladni rat, nikada nije bila tretirana kao pobijeđeni izopćenik. Smjesta joj je dodijeljeno nekadašnje sovjetsko mjesto i veto u UN-ovom Vijeću sigurnosti, puni diplomatski prihvat kao velike sile i milijarde dolara vladine i privatne financijske potpore. Također, iako NATO nema namjere Rusiji dati pravo veta u svojim planovima, uzeo je u obzir rusku osjetljivost. Nema žurbe u daljnjem proširenju, i ne razmatra se prihvaćanje bilo koje od neovisnih bivših sovjetskih republika. Summit u Washingtonu ima i drugih tema: najvažnije su nacrt novih strateških zamisli i dogovor o budućim zadacima NATO-a. Čemu uopće NATO? On brine o sigurnosti tako da zemlje Europe mogu s povjerenjem nastaviti graditi ustanove jedinstva. Europa nema druge dostatne obrambene agencije. NATO povezuje Sjedinjene Države s Europom kao stabilizator, a velike krize dvadesetog stoljeća pokazale su njegovu nezamjenjivost. 'Izvan područja', izvan zemljopisnih granica svojih država članica, NATO može pomoći u obuzdavanju i uklanjanju prijetnja europskome miru, kao što već čini u Bosni, a sprema se činiti i na Kosovu. Nadalje, u svijetu koji je sve više međusobno povezan, postoje druge opasnosti poput terorizma, narkotika i međunarodnoga kriminala. NATO mora izbjeći opasnost globalizacije, da se rasprši u svim smjerovima kao svjetski policajac. Prva crta obrane je, više nego ikada prije, diplomacija. Ali diplomacija najbolje djeluje kad je podupire vjerodostojna sila. Najozbiljnija od novih prijetnji jest proizvodnja oružja za masovno uništavanje: nuklearnog, biološkog i kemijskog. (...) Neke članice Saveza, uključujući Sjedinene Države, sklone su svom izboru protumjera dodati mogućnost da NATO prvi napadne. Također se razmatra proširenje osnovnih zadataka NATO-a, od čuvanja teritorija do obrane vitalnih interesa. Ti se interesi prvo moraju odrediti, što neće biti lako ni brzo. Taj bi posao na summitu u Washingtonu trebalo barem započeti."