FR-YU-BA-slobo-Vlada-Organizacije/savezi-Diplomacija-Oružani sukobi FR-LE FIGARO10.3.MILOŠEVIĆ FRANCUSKALE FIGARO10. III. 1999.Milošević i irački sindrom"Izdajući nalog za pritvor osmorice članova OVK-a (Oslobodilačka vojska Kosova),
od kojih su trojica sudjelovala u pregovorima u Rambouilletu, Slobodan Milošević i njegova policija ponovno izazivaju međunarodnu zajednicu. I to manje od tjedan dana prije nastavka pregovora o Kosovu.Simbol OVK-a, Hashim Thaci, vođa izaslanstva u Rambouilletu, jedna je od osoba kojima prijeti uhićenje. Upravo ga je ovih dana OVK ovlastio da sastavi 'privremenu vladu', a uskoro bi trebao posjetiti i SAD. Ovaj novi hir beogradskog šefa nipošto nije slučajan, već se, kako se čini, uklapa u strategiju dugoročnog i pripremljenog protivljenja. Već je u Rambouillet Beograd poslao izaslanstvo koje su zapadni diplomati ocijenili kao 'izmišljeno'. Zatim Slobodan Milošević nije htio primiti Christophera Hilla, američkog posrednika koji je posebno došao u Beograd. Napokon, unatoč pretpostavljenom primirju, srpska policija i jugoslavenska vojska na terenu neprekidno napadaju 'položaje separatista'. Prema
FRANCUSKA
LE FIGARO
10. III. 1999.
Milošević i irački sindrom
"Izdajući nalog za pritvor osmorice članova OVK-a (Oslobodilačka
vojska Kosova), od kojih su trojica sudjelovala u pregovorima u
Rambouilletu, Slobodan Milošević i njegova policija ponovno
izazivaju međunarodnu zajednicu. I to manje od tjedan dana prije
nastavka pregovora o Kosovu.
Simbol OVK-a, Hashim Thaci, vođa izaslanstva u Rambouilletu, jedna
je od osoba kojima prijeti uhićenje. Upravo ga je ovih dana OVK
ovlastio da sastavi 'privremenu vladu', a uskoro bi trebao
posjetiti i SAD.
Ovaj novi hir beogradskog šefa nipošto nije slučajan, već se, kako
se čini, uklapa u strategiju dugoročnog i pripremljenog
protivljenja. Već je u Rambouillet Beograd poslao izaslanstvo koje
su zapadni diplomati ocijenili kao 'izmišljeno'. Zatim Slobodan
Milošević nije htio primiti Christophera Hilla, američkog
posrednika koji je posebno došao u Beograd. Napokon, unatoč
pretpostavljenom primirju, srpska policija i jugoslavenska vojska
na terenu neprekidno napadaju 'položaje separatista'. Prema
albanskom centru za priopćavanje u Prištini, srpske su snage
zadnjih dana 'uništile' stotinjak albanskih kuća na jugu Kosova.
Sve se zapravo događa kao da gazda iz Beograda pokušava dovesti
krizu do vrhunca, umjesto da je pokuša demokratizirati. Stalnim
dolijevanjem ulja na vatru, on tjera kontaktnu skupinu da se
ušanči.
Protivnik dolaska međunarodnih snaga na Kosovo, Slobodan Milošević
svjesno izlaže Srbiju opasnosti od bombardiranja koje bi se moglo
dogoditi već sljedećega tjedna. 'Milošević vrlo dobro zna što će mu
se dogoditi ako ne potpiše' mirovni plan o Kosovu, rekao je jučer
glavni tajnik NATO-a Javier Solana. Drugim riječima, međunarodna
se zajednica toliko uključila, da više ne može odustati ako se
srpska blokada nastavi.
Ne želi li Milošević baš to? U Beogradu su mnogi već prežalili
Kosovo i misle da ga je Jugoslavija izgubila. S 90 posto Albanaca,
naslonjena na Albaniju i Makedoniju, ova gotovo bivša podružnica
Beograda, polako, ali sigurno ostaje bez srpskih građana.
U nekim se zapadnim vladama šapuće da se Slobodan Milošević pomirio
s gubitkom Kosova. Bivši komunistički aparatčik od 1990. dokazuje
da je spreman na sve kako bi zadržao vlast: tako 1995. ni časa nije
oklijevao da 'napusti' srpsku braću iz krajine, dok je Zagreb
pokrenuo sve snage za vraćanje područja.
Isto tako bi se mogao odreći Kosova. Ali ne samo tako. On se može
pokoriti samo pred silom. Mirno prepustiti 'kolijevku srpstva',
zemlju koju je mistificirala promidžba njegova režima, bilo bi isto
što i predati se.
Naprotiv, izgubiti rat protiv saveza svjetskih velesila, omogućilo
bi mu da opet oko sebe ujedini srpske snage. To je irački sindrom.
Među oporbom se spominje još jedna pretpostavka: Milošević će
pokušati pregovarati o napuštanju Kosova u zamjenu za pripojenje
republike srpske, entiteta bosanskih Srba, Jugoslaviji. Zadnji
adut: takva radikalna politika omogućuje mu da otkrije neslogu
unutar kontaktne skupine, napose između Amerikanaca, Rusa i
Europljana. Nesloga koja bi mogla, ako izbije na vidjelo, dovesti
do neuspjeha NATO-ova bombardiranja.
U tome bi se slučaju zadržao status quo. Što bi, sa stajališta
Slobodana Miloševića, bilo nalik na pobjedu...", piše Isabelle
Lasserre.