FR LE FIGARO 9.3.RAZGOVOR S PULJIĆEM

FRANCUSKA LE FIGARO 9. III. 1999. Sarajevski nadbiskup: tjeraju nas da odemo Sarajevski nadbiskup Vinko Puljić koji je na poziv francuskih biskupa došao u Verdun na konferenciju koja se održava u Svjetskom središtu za mir, slobode i ljudska prava, odgovara na pitanja novinara 'Le Figaroa': " - Vlada li mir u glavama u Sarajevu? = Prije bi se moglo reći da je to zaustavljeni rat. Mirovni proces ide presporo. Da bi se mir mogao vratiti, potrebno je obnoviti uvjete koje je rat uništio. Ponajprije bi trebalo da se izbjeglice, ne samo u entitetu koje se zove 'federacija Bosne i Hercegovine', već i u tzv. 'republici srpskoj', mogu vratiti svojim porušenim kućama i zemlji i da žive u sigurnosti. Nesrbi u republici srpskoj nisu dobili nikakvo odobrenje za povratak i trpe zastrašivanja. Manipulatori iskorištavaju vjerske, etničke i kulturne razlike i šire mržnju. Samo pravna država može jamčiti sigurnost ljudima u čitavoj Bosni i Hercegovini, omogućiti normalan rad predsjedništva, parlamenta i pravosuđa središnje države. Potrebno je također stvoriti povoljne gospodarske uvjete, napose boriti se protiv nezaposlenosti. Glasila imaju važnu ulogu u povratku povjerenja i poštovanja na polju javnosti. To su temelji pomirbe. Nema valjanog mira bez oprosta. Na općinskoj razini nedostaje dobra politička volja, ali isto tako i kod međunarodne zajednice koja očituje različite odluke i interese, što ne rješava ništa. (...) - Mogu li se Daytonski sporazumi provesti u život? = Da, oni su priveli kraju strahote i omogućili minimalnu vezu između dvaju entiteta, federacije Bosne i Hercegovine i republike srpske. No sporazumi su Bosni i Hercegovini oduzeli naziv republike da bi ga dali samo dijelu područja, republici srpskoj. Također bi bilo pravedno da se narodima jamči prava jednakost, ne uništavajući njihov idenitet. Nikakva većina ne smije gaziti manjinu. Daytonski sporazumi potvrđuju povredu prava, dajući 49 posto područja srpskoj zajednici koja čini tek 31 posto pučanstva i omogućivši da drugi budu protjerani iz republike srpske. (...) Ni pitanje odgovornosti nije riješeno. Može li se, naime, još povjeriti nekakva politička uloga onima koji su pridonijeli da se zemlja uništi? Treba oprostiti, ali također treba zadovoljiti pravdu i ukloniti ratne huškače. - Kakav je položaj katolika u Vašoj zemlji? = Jadan. Prije rata bilo je 528.000 katolika; danas nas ima samo 208.000. Od 147 župa, 33 su potpuno uništene, bez svećenika i vjernika, ili ovih potonjih ima vrlo malo. U mojoj nadbiskupiji Sarajevu, više od šesto zgrada (crkava, kapela, župnih dvorova) uništeno je ili teško oštećeno. (...) Napušteni smo i spali na prosjački štap. Ne primamo istu pomoć kao Muslimani koji mogu obnavljati svoje džamije zahvaljujući pomoći iz islamskih zemalja. Isto tako pravoslavni imaju financijsku potporu iz republike srpske. Uz to smo dužni plaćati vrlo visoke poreze. Općinska nam vlast gdjekad podmeće klipove u radu naših škola koje pučanstvo jako poštuje. Mi ne tražimo nikakve povlastice, samo jednaka prava. No puno se toga 'montira' kako bi nas se otjeralo. - Imate li još nade? = Dijalog i oprost jedini je mogući put. Molitva može učvrstiti nadu i siguran sam da će Bog blagosloviti naše žrtve."