RIM, 21. veljače (Hina/AR) - Iz Munchena, Beča, Zagreba preko Trsta, Genove i Rima odlazili su nacisti u Latinsku Ameriku, većinom u Argentinu.
RIM, 21. veljače (Hina/AR) - Iz Munchena, Beča, Zagreba preko
Trsta, Genove i Rima odlazili su nacisti u Latinsku Ameriku,
većinom u Argentinu.#L#
List "Repubblica" danas na cijeloj stranici objavljuje tekst o
"Putovima sramote", odnosno o tome kako su bježali nacistički
zločinci, pa spominje da su na taj način u Argentinu stigli Jospeh
Mengele, koji je došao pod imenom Helmut Gregor s putnom ispravom
broj 100.501, zatim Mussolinijev sin Vittorio, fašistički tajnik
Carlo Scorza, te Ante Pavelić s putnom ispravom AI NR 74.369.
Putovali su zahvaljujuči pomoći Katoličke crkve i Crvenog križa, a
prije dvije godine je u Argentini osnovan posebni ured na čelu s
predsjednikom Ignacijom Klichom, sa zadačom da rasvijetli taj dio
povijesti. Novinar lista "Repubblica" razgovara i s odgovornim
Centra Simon Wiesenthal u Buenos Airesu, Sergiom Widderom, koji
objašnjava i kako je slučaj Dinko Šakić izašao na vidjelo, odnosno
na identičan način kao i 1995. slučaj Erich Priebke, koji je osuđen
u Italiji, a poslije jedne televizijske emisije.
"Šakić je bio jedan od najmlađih šefova hrvatskog fašizma. Sa 20
godina je bio zapovjednik konclogora u Jasenovcu gdje je bilo
ubijeno šesto tisuća osoba, prije svih Srbi i Romi, te 20.000
Židova. Tako 'značajni' položaj s tako malo godina može zahvaliti
supruzi Nadi Šakić, koja je upravljala ženskim logorom u Staroj
Gradiški, a bila je sestra Maxa Luburića, najbližeg Pavelićeva
suradnika", citira "Repubblica" Widdera, a zatim nastavlja. "Šakić
je u Argentinu stigao 22. prosinca 1947. iz Genove s osobnom
iskaznicom Crvenog križa i dozvolom da se slobodno iskrca koju mu je
dala argentinska delegacija za imigrante. Napisano mu je da je po
zanimanju mehaničar. Odsjeo je u okolici Buenos Airesa, bavio se
trgovinom i tražio je putovnice i vize za razne europske zemlje,
falsificirao je dokumente, bio je optužen za terorizam i druga
krivična djela ali nikad nije bio osuđen", piše "Repubblica".
"U siječnju 1998. na naše upozorenje jedna televizijska ekipa
Telenoche ga intervjuira. Program je objavljen u travnju, nakon što
se došlo do dogovora sa sudskim vlastima, a u lipnju je bivši ustaša
predan Hrvatskoj na zahtjev tamošnje vlade. Sada je u Zagrebu
pripremljen proces", govori Widder, a na pitanje zašto se Šakić, za
razliku od Priebkea, nije oponirao izručenju, Widder odgovara:
"Možda zato što se, pošto je bio identificiran, pribojavao da ga ne
otmu Srbi".
Novinar "Repubblice" Giovanni Maria Pace pita Widdera da li ima
smisla i dalje proganjati ratne zločince koji sada, u najboljem
slučaju, imaju osamdeset godina.
"Mogućnost koju sada imaju Hrvati da sude Šakiću je prilika koja im
je ponuđena da ponovno analiziraju svoju povijest, kao što je
Italija učinila s procesom Priebkeu. To je lekcija u živo
usmijerena prije svega mladima koji zbog toga što nemaju to
siječanje mogu ući u opasnost da podlegnu totalitarističkim
ideologijama", kaže Widder. Na koncu ovoga teksta, koji će imati
svoj nastavak, "Repubblica" piše da je ovih dana u Argentini
"pokrenut proces protiv Ive Rojnice, zapovjednika dubrovačke zone
1941. i kolaboracioniste Gestapoa. U Buenos Airesu se ponovno
istražuje o tom bivšem ustaši koji je postao bogat i utjecajan
toliko da je htio postati veleposlanikom Hrvatske".
(Hina) st dr