HR-EURO DIE PRESSE-MEKANI EURO-3. III. AUSTRIJADIE PRESSE3. III. 1999.Mekani euro"Start monetarne unije bio je gromovit, euro je već prvih siječanjskih dana pokazao svoje mišiće. No eu(ro)forija i privlačnost novoga samo malo kasnije
ustupili su mjesto triježnjenju. Ipak nije nikakva tragedija što je euro u međuvremenu u odnosu na dolar igubio skoro deset posto vrijednosti. Na polju mjenjačkih tečajeva bilo je već daleko gorih skokova. Američki se dolar proteklih desetljeća jako kolebao: jedanput je vrijedio manje od deset, a drugi put više od 24 austrijskih šilinga. Očito je zašto je euro u roku od nekoliko tjedana oslabio: unatoč svim pesimističkim pretpostavkama, još je koncem godine američki konjunkturni motor radio punom snagom, što se nipošto ne može reći za Euroland.Tu je i 'transatlantska' razlika u kamatama: na dolarskom području kamate nisu samo više, nego u zraku visi i novo povećanje. U Europi su kamate rekordno niske, što dakako, euro kao valutu za ulaganja, čini manje privlačnim. A i politička ometanja, koja su se mogla izbjeći, dodatno oslabljuju jedinstvenu valutu. Kad političari,
AUSTRIJA
DIE PRESSE
3. III. 1999.
Mekani euro
"Start monetarne unije bio je gromovit, euro je već prvih
siječanjskih dana pokazao svoje mišiće. No eu(ro)forija i
privlačnost novoga samo malo kasnije ustupili su mjesto
triježnjenju. Ipak nije nikakva tragedija što je euro u međuvremenu
u odnosu na dolar igubio skoro deset posto vrijednosti. Na polju
mjenjačkih tečajeva bilo je već daleko gorih skokova. Američki se
dolar proteklih desetljeća jako kolebao: jedanput je vrijedio
manje od deset, a drugi put više od 24 austrijskih šilinga. Očito je
zašto je euro u roku od nekoliko tjedana oslabio: unatoč svim
pesimističkim pretpostavkama, još je koncem godine američki
konjunkturni motor radio punom snagom, što se nipošto ne može reći
za Euroland.
Tu je i 'transatlantska' razlika u kamatama: na dolarskom području
kamate nisu samo više, nego u zraku visi i novo povećanje. U Europi
su kamate rekordno niske, što dakako, euro kao valutu za ulaganja,
čini manje privlačnim. A i politička ometanja, koja su se mogla
izbjeći, dodatno oslabljuju jedinstvenu valutu. Kad političari,
ponajprije socijaldemokratski, stalno pokušavaju prisiliti
europsku središnju banku da snizi kamate, to baš ne ulijeva
povjerenje. A kad u najvećoj zemlji područja eura vrh SPD-a bez
ustručavanja očijuka s postkomunističkim PDS-om, to barem u očima
trgovine devizama također nije dobro za buduću stabilnost eura. Za
euro bi bila kobna propast europskih pregovora o Agendi 2000.
Monetarna je unija besprimjernim europskim naporom i unatoč mnogim
sumnjičavcima, uspješno ugledala svjetlo dana. Ako Europa na
njezinoj idućoj velikoj kušnji, na Agendi 2000, propadne zato što
su nacionalne sebičnosti opet jače od zajedničkih interesa,
gubitak povjerenja bio bi golem. Njemačko predsjedanje, čijim
najvišim predstavnicima još nedostaje vanjskopolitičkog
iskustva, pred pravim je ispitom.
Za normalnog građanina EU-a sve to nije ništa više od poslovične
bure u čaši vode. U roku od nekoliko mjeseci i mi Europljani mogli
bismo razviti onu hladnokrvnost prema kolebanjima tečaja koju su
Amerikanci zbog svojeg golemog unutarnjeg tržišta oduvijek imali.
Članovi Eurolanda najveći dio svoje vanjske trgovine obavljaju
unutar monetarne unije, a time su imuni na kolebanja tečaja prema
dolaru, jenu i dr.
Samo ako netko, primjerice, otputuje na dopust na Floridu ili na
Karibe, u novčaniku osjeti slabost eura. Sirovine i energija koje
se na svjetskom tržištu naplaćuju u dolarima za sada su ionako vrlo
jeftine. Za europsko izvozno gospodarstvo, koje stenje pod visokim
troškovima rada, pad eura je dar s neba. A u unutarnju 'čvrstoću'
eura zbog rekordno niske stope inflacije, nitko više ne sumnja.
Preostaje još za primijetiti: bilo je ispravno startom eura
oslobođene devizne pričuve privremeno ostaviti na brigu bankovnog
zavoda. Ako međunarodna špekulacija ipak pokuša ozbiljno
ispitivati euro, čuvari valute trebaju dovoljno 'streljiva' za
obranu od takvih napada. Političari bi ionako besmisleno potrošili
milijarde samo za kratkoročne izborne darove..." - drži Christine
Domforth.