FR-LIBERATION 1.3.UVODNIK O MINAMA

FRANCUSKA LIBERATION 1. III. 1999. Ne maštajmo "Stupanje na snagu ugovora iz Ottawe o zabrani protupješačkih mina trebalo bi ponajprije pokrenuti javnost. Iako se ova, potaknuta brojnim nevladinim udrugama, nije očitovala, mogao bih se kladiti da nitko nije pomišljao staviti izvan zakona to 'oružje siromašnih' (proizvodnja većinom stoji tek nekoliko desetaka franaka), čija je osobitost da nastavlja rat nakon rata, tj. da ubija i sakati civile dugo nakon završetka sukoba u kojemu su trebale pridonijeti pobjedi. Kada to kažemo, nemojmo maštati: zabrana tih naprava, bilo da su udarne ili rasprskavajuće, 'odskočne' ili 'usmjerenog djelovanja', nipošto nije prvi korak prema zabrani rata. Nije čak ni riječ o pokušaju 'humaniziranja' rata - poput onoga koji je započet 1139. Lateranskim koncilom koji je htio zabraniti tadašnje superoružje - luk i strijelu... Riječ je o tomu da zemlje potpisnice žele smanjiti broj nepotrebnih žrtava. Mjera se tiče osnovne ljudskosti. Dokaz? Velika većina potpisnika više ne primjenjuje takve naprave, a neki će čak i prekinuti njihovu proizvodnju. Naprotiv, mnogi koji su zasad odbili odobriti ugovor, izravni su ili neizravni potrošači mina, najčešće radi zaštite granica. To ih, zacijelo, ne opravdava. Napose kada je riječ o SAD-u koji se, da bi opravdao svoju suzdržanost, poziva na dodatne troškove koje bi izazvala zabrana protupješačkih mina u zaštiti korejske granice. To su odbijanje zdušno prihvatili i drugi neposlušnici: Rusija, Kina, Izrael, dvije Koreje, Kuba, Srbija, Turska, Vijetnam... Popis je dug. On daje predodžbu o putu koji još treba prijeći. Posebice kada se uzme u obzir velika zadaća uništenja milijuna protupješačkih mina koje čekaju svoje žrtve", piše u uvodniku lista Jacques Amalric.