ES - 28. II. - EL PAIS - J. ESTEFANIA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 28. II. 1999. Opasnost: inflacija jednaka ništici! "Prosječna inflacija u državama skupine G-7 iznosi 1 posto. U Njemačkoj su cijene pale za 0,2 posto, a u Francuskoj za 0,3 posto, pa u tim državama višegodišnji postotak pada cijena iznosi 0,2 posto. Hoće li nas dugotrajni proces smanjivanja inflacije koji je trajao u posljednjih nekoliko desetljeća dovesti do razdoblja deflacije? 'The Economist' je pisao prošloga tjedna: 'Iako se čini da je stari neprijatelj sada miran, mogao bi se opet pojaviti, a možda bi se mogao pojaviti još opasniji neprijatelj: deflacija'. U tome listu pisalo se o pojavi deflacijskih kretanja u kontekstu niskog gospodarskog rasta u Europi i financijske krize u većem dijelu svijeta. Deflaciju karakterizira opći pad cijena i smanjivanje potražnje dobara i usluga. To je nešto gotovo posve zaboravljeno od velike krize iz 1929. Sredinom dvadesetih godina prodaja kuća, automobila i potrošačkih proizvoda počela se smanjivati, a isto se dogodilo s cijenama sirovina i industrijskih proizvoda. U sljedećih nekoliko mjeseci, ono što se svima činilo kao prastara povijest, opet se pojavilo. Početkom prošle godine predsjednik američkih Saveznih pričuva Alan Greenspan u jednom je govoru spomenuo deflaciju, iako ne kao kratkoročni problem, a tržišta su se odmah potresla. Jedan drugi Amerikanac, Robert Reich, Clintonov ministar rada od 1993. do 1996., objavio je malo kasnije članak čiji je naslov već sve govorio: 'Prava je opasnost deflacija'. U tom članku objasnio je na koji to način razvoj deflacije može biti opasniji od inflacije: 'Pad cijena smanjuje dobit, potiče zatvaranje radnih mjesta i smanjivanje plaća. Posljedica je to da radnici imaju manje novaca za kupovanje dobara i usluga, a to opet izaziva produbljivanje krize'. U posljednjih godinu i pol cijene sirovina vrtoglavo padaju: nafta, kaučuk, kava, bakar, nikl, željezo, soja itd. Postoje proizvodi i cijene koje su već tri puta padale u posljednje četiri godine. Neovisno o problemima koje takav pad cijena izaziva državama u kojima se događa, ima nekih stručnjaka koji kažu da smanjivanje cijena nije izazvano samo padom potražnje zbog azijske krize, nego da je to kretanje koje je nastalo prije toga, a izazvala ga je prekomjerna proizvodnja, tehnološke inovacije koje smanjuju proizvodnu cijenu te korištenje tržišta u uvjetima konkurencije, zbog globalizacije tih istih tržišta. Dakle, zašto je pad cijena loš, iako se čini da je dobar za potrošača? U slučaju deflacije, manevarski prostor središnjih banaka bit će vrlo malen pri suzbijanju recesije. A posljedica je ova: ako cijene padnu, npr. za 2 posto, nominalna vrijednost kamatnih stopa morala bi biti smanjena na minimum kako bi se poticala potražnja (to je i razlog Lafontaineovih zahtjeva Europskoj središnjoj banci). Smanjivanje može biti najviše 0 posto, budući da središnje državne banke ne mogu posuđivati novac uz negativne kamatne stope (to bi značilo ne samo da poklanjaju novac nego i da će plaćati kako bi ga građani uzeli, treba se sjetiti japanskoga slučaja) pa bi realna kamatna stopa (nominalna vrijednost minus inflacija) iznosila 2 posto. Recesija nosi i opći pad cijena, a to izaziva rast kamatnih stopa, što opet produbljuje recesiju, koja opet dodatno smanjuje cijene. Ukratko, 'ono najgore', kako to naziva Keynes: deflacija. Za to vrijeme, Španjolska ostvaruje gospodarski rast, za razliku od prosjeka Europske unije. A problemi konkurentnosti, koji pri svemu tome nastaju, nešto su sasvim drugo", piše Joaquin Estefania.