BE-LE SOIR 27.2.WASHINGTON I PEKING

BELGIJA LE SOIR 27. II. 1999. Opasan ping-pong između Washingtona i Pekinga "Washington i Peking trenutno igraju opasan ping-pong. Kineski bi premijer Zhu Rongji početkom travnja trebao doći u SAD na novi kinesko-američki susret na vrhu. No napetost između dviju država stalno raste, a zadnjih je dana niz odluka na jednoj i na drugoj strani potaknulo razmišljanja o stanovitom hladnom ratu, a ne o 'strategijskom dijalogu', kako je prošle godine u Pekingu izjavio predsjednik Clinton. Madeleine Albright ove nedjelje stiže u kinesku prijestolnicu sa zadaćom razminiranja. Ona mora izvući kinesko-američke odnose iz novog začaranog kruga. SAD gomila negativne odluke i izvješća. State Department je sinoć objavio godišnje izvješće o stanju ljudskih prava u svijetu. U njemu se, oštrijim riječima nego obično, ističe da su se prilike u Kini znatno pogoršale u 1998. Dan prije, Kongres je gotovo jednodušno prihvatio oštru odluku koja osuđuje stanje ljudskih prava u Kini i moli američku vladu da o tome obavijesti mjerodavno povjerenstvo UN-a. To glasovanje ne obvezuje vladu. No 'važno je da naša državna tajnica donese tu poruku kad dođe u Kinu', istaknuo je jedan senator. Također se doznaje da je američka vlada zabranila prodaju novog američkog satelita za telekomunikacije u vrijednosti od 450 milijuna dolara singapurskom konzorciju za koji je State Department utvrdio da održava tijesne veze s kineskom vladom. Taj bi transfer tehnologije mogao pomoći Pekingu da usavrši svoje balističke rakete. Nakon nedavnog objavljivanja izvješća Kongresa koji pokazuje da Kina već dvadeset godina nezakonito nabavlja osjetljivu američku tehnologiju, Washington je puno oprezniji. Odluka bi mogla ugroziti uzornu i unosnu suradnju na području lansirnih rampa i satelita. Drugo izvješće Pentagona koje je još nepristupačno, trebalo bi uskoro javno optužiti Kinu zbog hegemonističkih težnja u Aziji i preporučiti SAD-u da se tomu odupre, ako treba i silom. Istina, Kina je zadnjih mjeseci pružila malo dokaza pristašama američke politike upletanja kada je o njoj riječ. Ona je od konca prošle godine jasno pooštrila pritisak na svoje disidente, unatoč obećanjima danim na zadnjem susretu na vrhu između Clintona i Jianga Zemina. Otkriće s početka ovoga mjeseca da Kina raspoređuje više stotina raketa u pokrajinama nasuprot Tajvanu, izazvalo je pomutnju u geopolitičkim odnosima na tome području. Prekjučerašnji kineski veto produljenju mandata UN-ovih snaga u Makedoniji, odluka koja zbunjuje ponajprije SAD, još je jedan značajan potez loše volje. Bill Clinton će nesumnjivo pokušati zaustaviti to pogoršanje odnosa. On je početkom tjedna već poslao svoga pomoćnika tajnika državne blagajne Lawrencea Summersa u kinesku prijestolnicu, kako bi počeo pregovore koji bi Kini trebali omogućiti da ove godine napokon uđe u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Proboj na trgovinskom polju - gdje je sve veći američki deficit drugi razlog zabrinutosti - omogućit će da se spasi susret na vrhu i odnosi koje politička i strategijska pitanja osuđuju na propast. Ako je vjerovati g. Summersu, Zhu Rongji će biti kupac. No obje zemlje nemaju više puno vremena za provedbu toga teškog zahvata prije nego se Svjetska trgovinska organizacija baci u novi, tzv. krug tisućljeća. Charlene Barshefsky, američka predstavnica za trgovinu, trebala bi ovaj tjedan stići u Peking, odmah nakon gospođe Albright. Ova je uostalom već započela vlastitu vježbu hodanja po konopu. Ovoga se tjedna u Kongresu zauzimala da, unatoč velikim razlikama, odnosi s najnapučenijom zemljom na svijetu ne smiju biti taoci jednog jedinog pitanja. Ona je istaknula napredak koji je Peking načinio na polju borbe protiv širenja oružja i gospodarskih reforma, kao i njegovo odgovorno monetarno ponašanje tijekom azijske financijske krize i pozitivan utjecaj na Sjevernu Koreju. Čini se da se u Washingtonu nastavlja prilično žučna rasprava o prihvaćanju stava prema Kini, rasprava u kojoj sudjeluju Kongres, Pentagon, State Department i ministarstvo trgovine. Približavanje predsjedničkih izbora, na kojima kandidat Al Gore nikako ne može biti previše popustljiv prema Pekingu, može je samo podjariti. Nakon tajvanske krize 1996. i blistavih susreta na vrhu u Washingtonu i Pekingu 1997., bit će teško izbjeći sukob", piše Pierre Lefevre.