NJ 25.II.DIE WELT:STEINER-SCHROEDER

NJEMAČKA DIE WELT 25. II. 1999. Michael Steiner, uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu "Zapravo je Michael Steiner odlučio napokon nešto učiniti za svoje zdravlje. Kada je u siječnju 1998. imenovan njemačkim veleposlanikom u Pragu, prestao je pušiti - 60 cigareta dnevno - i kupio si je vrhunski hi-tech bicikl s blatobranima od balzovine (posebno lagano tropsko drvo - op. prev.). No, nakon deset mjeseci, točnije 2. listopada 1998., dobio je telefonski poziv iz Hannovera koji je - ponovno - iz temelja promijenio njegov život: Gerhard Schroeder želi porazgovarati s njim nakon svečanosti povodom Dana njemačkog jedinstva, glasila je poruka. Sljedećeg je dana Steiner zrakoplovom otputovao s češkim predsjednikom Havelom na grad na Leini. Schroeder mu je ponudio da postane njegovim vanjskopolitičkim i sigurnosno-političkim savjetnikom. Steiner je zagrizao. 'Tako nešto ponude ti samo jednom u životu', govori danas - i dosad nije požalio zbog svoje odluke: 'Ne postoji zanimljiviji položaj za jednog diplomata', objašnjava on. Steiner više nema vremena da nešto učini za svoje zdravlje. Nakon što je imenovan na spomenutu dužnost u kancelarovu uredu, postao je članom malene ali ekskluzivne 'međunarodne klike' savjetnika za sigurnost, koji rade - bilo da je riječ o Washingtonu, Londonu, Parizu ili Moskvi - 16 sati dnevno i vuku konce iza kulisa. Bicikl stoji u podrumu. Umjesto toga, Steiner je nazočan na svim kancelarovi putovanjima. U Schroederovoj je sjeni iznutra upoznao Bijelu kuću ali i Kremlj, Elizejsku palaču i Downing Street br. 10. 'To nema nikakve veze s kvalitetnim životom', priznaje njemački diplomat. No, na njemu je jasno vidljiva radost zbog povjerene mu zadaće u središtu moći. Upravo mladenačkim oduševljenjem pokazuje kako malenom crnom plastičnom kartom kao čarobnom izrekom 'Sezame, otvori se' otvara teška staklena vrata koja povezuju uredsko krilo i kancelarovu zgradu: naime, Michael Steiner ima izravan pristup njemačkom kancelaru. 'U protivnom savjetnik za sigurnost ne bi mogao raditi svoj posao', tumači on. Njegovi su se prethodnici uvijek mučili kada bi u svojoj ulozi sudionika u kreiranju vanjske i sigurnosne politike na skretnici moći morali paziti da ne povrijede nekog u ministarstvu vanjskih poslova ili u ministarstvu obrane. Horst Teltschik, dugogodišnji savjetnik Helmuta Kohla za sigurnost, povremeno je u ministarstvu vanjskih poslova čak manje ili više zlobno nazivan 'paralelnim ministrom vanjskih poslova'. Steinerov recept glasi - 'nemilosrdno uključivanje u proces donošenja odluka'. Naime, za razliku od Teltschika, on dobro poznaje neprijateljstva u njemačkoj ministarskoj birokraciji. Njegov sasvim osobni credo glasi: 'Valja pripaziti da se čovjek ne ponaša kao da zna sve. Tada bi bio hohštapler. No, istodobno ne treba ni pokušati iz straha perfekcionistički usisavati sve jer je odgovarajući spektar prevelik'. 48-godišnji neženja diplomat je od karijere, iako se nikada nije uklapao u tradiconalni raster uobičajenih biografija u ministarstvu vanjskih poslova. Uvijek je bio čovjek koji je u pravo vrijeme bio na pravom mjestu odnosno - kao što sam kaže: 'Jednostavno sam imao sreće'. G. 1989. poslan je u Prag kao pojačanje tamošnjem njemačkom veleposlanstvu. Dva mjeseca kasnije počela je pritjecati rijeka izbjeglica iz DDR-a. Steiner se našao u samom žarištu zbivanja. Po potrebi sam je pomagao izbjeglicama da prijeđu žičanu ogradu i stupe na spasonosni teritorij veleposlanstva. Posredstvom televizije njegovo je lice preneseno u njemačke dnevne sobe. Kada je Hans-Dietrich Genscher s balkona palače Lobkowicz objavio mogućnost odlaska u zapadnu Njemačku, Steiner je stajao uz svoga ministra - dirnut i ozaren. Drugi je put Michael Steiner u svom životu dospio u udarne stupce novina nakon što je u prosincu 1995. postao zamjenikom koordinatora UN za Bosnu Karla Bildta. Pored nešto blijedog Šveđanina Steiner je kao 'tegleća životinja' vrlo brzo postao nešto nalik neslužbenom šefu države u Bosni. G. 1996. dobio je počasnu titulu 'bosanskog čovjeka godine'. Bio je jedan od malobrojnih Europljana koji su sudjelovali u sklapanju Daytonskog mirovnog sporazuma. Amerikanac Richard Holbrooke vjerovao mu je. Steiner je 1997. želio postati Bildtovim nasljednikom, ali politika je odlučila drugačije. Steiner se vratio tamo gdje je proslavio svoje prve uspjehe: u Prag. Prije dobrih 100 dana vratio se na veliku pozornicu, iako ne i pod svjetlo reflektora - to je mjesto rezervirano za 'šefa'", zaključuje Karl-Ludwig Guensche.