US IHT 23. II. NATO PFAFF

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 23. II. 1999. Novi početak za NATO, ili početak kraja? "Potkraj travnja, NATO će proslaviti svoju pedesetogodišnjicu washingtonskom konferencijom, prihvaćanjem novih članica na ceremoniji u Fultonu, Missouri, gdje je Winston Churchill objavio hladni rat 1946., i prihvaćanjem 'nove strateške zamisli' za budućih pola stoljeća saveza. 'Zamisao' će dati odgovor Washingtona i Bruxellesa na pitanje savezničke svrhe nakon hladnog rata. Washington će obljetnicu također pretvoriti u proslavu vanjske politike Clintonove vlade, koja bilježi malo uspjeha, osim proširenja NATO-a. Prigoda će također omogućiti međunarodno pokretanje predsjedničke kampanje potpredsjednika Ala Gorea. U svakom pogledu, travanjski događaj čini se poput pogreške. NATO je danas nerazmrsivo povezan sa Srbijom i Kosovom, čiji se problemi vjerojatno neće razriješiti u sljedeća dva mjeseca. Predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević, bez obzira hoće li savezničkog bombardiranja biti ili neće biti, tada bi još mogao dominirati pozornicom. Kosovo bi do tada moglo biti zauzeto i pretvoreno u mandatnu zemlju pod ovlašću NATO-a, no to vjerojatno neće dobro odjeknuti kod američkih glasača ni (osim taktički) vođa OVK-a. To će zasigurno donijeti nova pitanja, a ne odgovore, o budućnosti saveza. Praktični izgledi pred savezom mogli bi biti da pretvore svoju novu misiju zauzeća i vladanja tvrdokornim balkanskih zemljama u uspjeh, što nije uloga koju su američki vođe zamišljali za NATO 21. stoljeća. Pripremni nacrt 'nove strateške zamisli' učinio bi NATO washingtonskim dodatkom u slijeđenju američke politike Srednjeg i Bliskog istoka, borbe protiv nuklearne proliferacije i trgovine narkoticima i hvatanja terorista za koje se drži da posjeduju oružja masovnog uništenja. Nijedna saveznica nije pokazala mnogo oduševljenja za mijenjanje stare misije teritorijalne sigurnosti NATO-a tim egzotičnim i slabo određenim međunarodnim misijama od navodnog 'zajedničkog interesa'. Savez veoma dobro osigurava teritorij. Poljski je parlament prošli tjedan odobrio priključenje NATO-u, što će premjestiti Poljsku iz srednje u zapadnu Europu, a to Poljaci tisuću godina žele. (...) NATO-u također dobro ide u ustroju američko-europskih odnosa, iako to sad postaje problem. Kad je postojala ozbiljna europska sigurnosna prijetnja, zapadni Europljani i Amerikanci lako su surađivali, u savezu koji je Washingtonu prepuštao ulogu vođe. To je bilo da bi se Ruse držalo podalje. Mudra izreka četrdesetih godina ovog stoljeća bila je da je svrha NATO-a zadržati Amerikance u Europi, Ruse vani, a Nijemce dolje. U prirodi je današnje situacije da posljednja misija opstaje, redefinira li se 'Njemačka' kao EU. Kako EU postaje sve konkurentniji u gospodarskim i trgovinskim pitanjima, nastavak američke prevlasti na europskoj sigurnosnoj pozornici osigurava korisnu protutežu. To je stečena prednost za Washington, ne 'urota' koju mnogi Francuzi vole vidjeti, ali je nepogrešivo važna praktična činjenica. Postoji temeljni američki nacionalni interes (prije je to bio britanski interes) da kontinentalnom Europom ne dominira jedna suparnička sila. U svjetskim ratovima i hladnom ratu, prijetnju je predstavljala mogućnost da Berlin ili Moskva ujedine Europu protiv Sjedinjenih Država. Danas je 'suparnička sila' koja dominira Europom sama Europska unija. Trenutačna neslaganja o novom određenju misije NATO-a neizrečeni su i, do znatne mjere, nepriznati izrazi toga novog natjecateljskog odnosa zapadne Europe i Sjedinjenih Država. No Stephen Walt sa sveučilišta Chicago, pišući u novom broju washingtonskog tromjesečnika 'The National Interest', pita zašto se Sjedinjene Države toliko bave NATO-om. Sovjetska je prijetnja nestala. Američka trgovina s Azijom sad je dosegla polovicu njezine trgovine s Europom. Postotak ljudi europskog podrijetla u američkom stanovništvu uporno opada, a intelektualno i emocionalno oni su sve udaljeniji od 'Starog Kontinenta'. Europski i američki gospodarski i trgovački interesi sve se više razilaze. Amerikanci zaista nisu previše zainteresirani za Europu ni međunarodna pitanja. Zašto bi, pita g. Walt, Sjedinjene Države opstanak NATO-a smatrale važnim američkim interesom? On kaže da je 'postupno odvajanje putova doslovno neizbježno'. NATO može opstati, 'pod uvjetom da se od saveza ne traži da nešto čini'. Tu je neprilika. Ova američka vlada predana je reformiranom i proširenom NATO-u koji će obavljati sve vrste novih stvari. Taj pokušaj oživljavanja NATO-a njegovom transformacijom vjerojatnije će se pokazati odlučujućim doprinosom njegovoj smrti, nakon 50 godina pouzdane službe u ratu koji je sad iza nas", zaključuje William Pfaff.