LA REPUBBLICA 22. II.- 2.DIO CRKVA I NACISTI

ITALIJA LA REPUBBLICA 22. II. 1999. Nacisti pod zaštitom pismohrana "Buenos Aires, Ayacucho 632, šesti kat. Tu se nalazi sjedište Izaslanstva izraelitskih udruga (DAIA), jednog od tijela koja istražuje nazočnost nacista u Argentini. Pri dolasku pomno nas pretražuju, što je mjera koja se pokazala nužnom nakon krvavih prošlogodišnjih atentata. Prima nas Daniel Feierstein, koji je uz ostale autor cd-roma s tisućama imena. Koliko još ima nacističkih zločinaca? 'Naš posao još nije zaključen', odgovara sociolog, 'no znamo za boravak ili prolaz preko Argentine, barem, trideset i petero krivih za zločine protiv čovječanstva'.(...) Prema posljednjem izvješću kojega je objavila CEANA, povjerenstvo koje je osnovao Menem za razsvjetaljavanje tog proturječnog razdoblja argentinske povijesti, sociologinja Carlota Jacksisch nabraja dvadeset i devet imena, podijeljena na 'Nijemce', 'kolaboracioniste' i 'tajne agente'.(...) To je djelomični popis. Da bi ga se upotpunilo bilo bi potrebno konzultirati vatikanske pismohrane. Službeno je crkveno stajalište da je sve ono što se ima znati napisano u nizu izdanja o Svetoj Stolici u Drugom svjetskom ratu koje su napisali isusovci i gdje piše da Vatikan nije imao nikakve mogućnosti vršiti utjecaj na jedan protukatolički i poganski režim kao što je nacizam. 'No, dok se može dobiti pristup dokumentima Svete Stolice samo do izbora Pia XI, pismohrane ostalih vjerskih organizacija otvorene su za pristup', kaže povjesničar Matteo Sanfilippo koji ih obilazi za račun CEANA-e.(...) Unatoč svojim vjerodajnicama Sanfilippo nije uspio otvoriti pismohranu Kolegija Svetog Jeronima od Ilira, neuralgičnu točku prometa ilegalnim iseljenicima tijekom i nakon rata, kada je tamo tajnik bio franjevac Krunoslav Stefano Dragonović, teolog, bivši ustaški pukovnik i dužnosnik hrvatskoga ministarstva unutarnje kolonizacije u vrijeme konfiskacije srpske imovine u Bosni i Hercegovini. No o ocu Dragonoviću znamo mnogo. U jednom izvješću američkog State Departmenta glede odnošenja hrvatskog zlata, svećenik je opisan kao alter ego Ante Pavelića, čelnika marionetske države koju je Osovina stvorila u travnju 1941. G. 1943. Dragonović dolazi u Rim kao predstavnik Crvenoga križa, no u stvarnosti kao koordinator ustaških djelatnosti u Italiji, ulozi koja će se poslije pretvoriti u ulogu organizatora bijega hrvatskih fašista u Argentinu. Redovnik je i čuvar dijela hrvatskog blaga kojega su evakuirali bjegunci. Oko tog blaga, velikim dijelom sačinjenog od zlata oduzetog žrtvama holokausta, narasla je legenda koja u slučaj poziva Vatikan. Prema listu 'US News', u jednom memorandumu s nadnevkom od 21. listopada 1946. jedan agent Office of Strategic Servicesa (preteča CIA-e) potvrđuje da su dio ustaškog novca poslanog iz Hrvatske u Rim presreli Englezi, no 200 miljuna švicarskih franaka (vrijednost od 280 današnjih milijarda) ostalo je u blagajnama Vatikana i koristi se za pomoć hrvatskim fašistima u bijegu. Vatikan niječe da je imao veze s tim zlatom. No poznato je, međutim, da je Antu Pavelića Pio XII dva puta primio kad su se već bili dogodili ustaški pokolji Srba, Židova i Cigana, i da je 1946. - 1947. bio gost Kolegija Svetog Jeronima, kao i u raznim vatikanskim stanovima. Hrvatski je čelnik u prijestolnicu stigao 1946. sa španjolskom putovnicom, preobučen u svećenika. Zahvaljujući potpori tajne mreže koja je vodila Kolegij u ulici Tomacelli, u studenome 1948. brodom Sestriere otputovao je u Argentinu odakle se, nakon jednog atentata, vratio u Španjolsku, gdje je umro 1959. U Rimu je američka protuobavještajna služba znala za Pavelićeva kretanja i spremala ga se uhititi. No potpora hrvatskom vođi od Engleza i Vatikana vezala je ruke Washingtonu. Američke službe su se brinule i da ne izgube simpatije Hrvata antikomunista koje se počelo angažirati kao informatore. Među njima i našeg Dragonovića koji 1951. surađuje s Counter Intelligence Corps pri bijegu dezertera i špijuna iz istočnih zemalja i, potom, u prelasku u Argentinu Klausa Barbieja, 'lionskog krvnika'. U listopadu 1958. nekoliko dana nakon smrti Pia XII, franjevac je bio prisiljen napustiti Svetog Jeronima po zapovijedi vatikanskog državnog tajnika. G. 1967. nakon amnestije koju je Tito proglasio, vraća se u Jugoslaviju, obasipa hvalama novi režim i 1983. tiho umire, kad se već prašina vremena počelo nakupljati na djelima i nedjelima u kojima je bio među protagonistima", piše Giovanni Maria Pace.