FR-TR-US-prava-Ljudska prava-Političke stranke-Oružani sukobi FR-LE MONDE 18.2.PRAVA MALIH NARODA FRANCUSKALE MONDE18. II. 1999.Prava malih naroda"U skupini malih naroda čija se prava sustavno krše, bolje je ne biti Kurd. Bolje je
biti Kosovac ili Palestinac. Kurdi nisu vrijedni u očima SAD-a i Europske unije. Njih je 25 do 30 milijuna, podijeljeni su između četiriju zemalja, govore istim jezikom i imaju isto pravo na samoupravu ili na nekakvu državu, kao i Palestinci i Kosovci, a zlostavljani su kao i oni, ako ne i više. Ali, budući da nije u interesu nijedne velike sile da podupre njihove pravedne zahtjeve, budući da, na njihovu žalost, turski Kurdi ovise o državi koja je saveznica SAD-u i članica NATO-a, a vrlo je važna za 'strategijsku ravnotežu' na tome području, za kurdski narod neće biti madridske konferencije, daytonskih sporazuma ni Rambouilleta. To je malen narod koji su veliki osudili da živi pod njihovom čizmom. To je očito, grubo i strašno poricanje pravde koje će još dugo biti izvor nasilja.U takvu svijetu, dakle, nije bilo mjesta koje bi prihvatilo Abdulaha Oecalana. Vođa pobunjenih turskih Kurda bježi već više od dva mjeseca, nakon što je protjeran iz Sirije, iz Italije i drugih
FRANCUSKA
LE MONDE
18. II. 1999.
Prava malih naroda
"U skupini malih naroda čija se prava sustavno krše, bolje je ne
biti Kurd. Bolje je biti Kosovac ili Palestinac. Kurdi nisu
vrijedni u očima SAD-a i Europske unije. Njih je 25 do 30 milijuna,
podijeljeni su između četiriju zemalja, govore istim jezikom i
imaju isto pravo na samoupravu ili na nekakvu državu, kao i
Palestinci i Kosovci, a zlostavljani su kao i oni, ako ne i više.
Ali, budući da nije u interesu nijedne velike sile da podupre
njihove pravedne zahtjeve, budući da, na njihovu žalost, turski
Kurdi ovise o državi koja je saveznica SAD-u i članica NATO-a, a
vrlo je važna za 'strategijsku ravnotežu' na tome području, za
kurdski narod neće biti madridske konferencije, daytonskih
sporazuma ni Rambouilleta. To je malen narod koji su veliki osudili
da živi pod njihovom čizmom. To je očito, grubo i strašno poricanje
pravde koje će još dugo biti izvor nasilja.
U takvu svijetu, dakle, nije bilo mjesta koje bi prihvatilo
Abdulaha Oecalana. Vođa pobunjenih turskih Kurda bježi već više od
dva mjeseca, nakon što je protjeran iz Sirije, iz Italije i drugih
zemalja. Ovih je dana uhićen - otet? - u Keniji i izručen Turskoj
koja je njegovim odvjetnicima odmah zabranila ulazak u zemlju. G.
Oecalan je nedvojbeno vođa jedne organizacije, Radničke stranke
Kurdistana, PKK-a koja se bavi terorizmom, ubojstvima i reketom.
Na sve to upozoravaju u zapadnim prijestolnicama. Zaboravlja se pri
tome da su turski Kurdi žrtve državnog terorizma: četiri tisuće
sela koje je turska vojska uništila u dvadeset godina, dva milijuna
izbjeglica, spaljena polja i sustavni zločini. To se zove: etničko
čišćenje. Isto ono nad kojim se zgražaju SAD i Europa kad se provodi
na Balkanu, a ne dira ih kada se događa u turskom Kurdistanu.
U zapadnim prijestolnicama drže, s pravom, da je opravdana pobuna
Kosovaca protiv srbijanskog apartheida i oslobađanje Palestinaca
od izraelske okupacije. Turski Kurdi nemaju tu sreću i neće se naći
nijedna europska prijestolnica koja će pružiti utočište kurdskom
vođi, barem da bi mu sudila, kao što je mogla učiniti Njemačka gdje
su ga sudski progonili.
Uhićenjem g. Oecalana turski je premijer Buelent Ecevit nanio težak
udarac PKK-u. On može iskoristiti prigodu da se napokon potraži
političko rješenje za rat koji se vodi u turskom Kurdistanu. Može
također nastaviti oružanu borbu protiv svakog pokušaja stjecanja
samouprave na ovome području. U tom slučaju Europska unija mora
zatvoriti vrata Turskoj, tako dugo dok bude potrebno. Čak i bez
jakog političkog identiteta, suvremena Europa mora potvrditi svoje
nastojanje da mirnim putem odredi sudbinu malih naroda", piše u
uvodniku lista.