US NYT16.II.RUSI I AMERIKANCI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 16. II. 1999. Paraziti i bojovne glave "Prije dva tjedna naletio sam u Europi na vođu stranke ruskih reformista Grigorija Javlinskog te mu postavio jednostavno pitanje: 'Grigorij, kad se Amerika probudi iz svoje noćne more opoziva, kakvu ćemo Rusiju pronaći?' On je malo promislio i rekao: 'Naći ćete Rusiju koja vam predstavlja još veću prijetnju od Sovjetskog Saveza. Iskreno, ona predstavlja još veću prijetnju vlastitom narodu. To je ono što me brine. No također je veća prijetnja i vama.' G. Javlinski je pomalo pretjerao - no ne mnogo. Rusija današnjice prijetnja je zbog svoje slabosti, ne svoje snage. Ona je poput pokvarenog supertankera iz kojeg posvuda curi užarena sirova nafta. Ona prodaje oružje svakom tko nudi gotovinu; njezini se znanstvenici prodaju onima koji najviše ponude; ona si ne može priuštiti pravilno održavanje i čuvanje svog nuklearnog arsenala. I što učiniti? Pa, nepromijenjeni hladni ratnici oko Washingtona umiru od želje da proglase kraj ruskog eksperimenta s demokratizacijom i ustvrde da bismo Rusiju opet trebali tretirati poput Sovjetskog Saveza. Tolikim ljudima nedostaje hladni rat, sa svojim značajkama borbe apsolutnog dobra protiv zla; oni žude za povratkom Politbiroa. Iskreno, želio bih da je Rusija opet Sovjetski Savez; barem smo znali kako se s njom ponašati. No ona to nije, i pretvarati se da jest samo hrani iluziju da možemo samo sjediti, graditi željezni zastor oko nje i obuzdavati rusku slabost kao što smo nekoć obuzdavali njezinu snagu. Sretno. Pokušajte obuzdati rusko tehničko sveučilište koje iz Moskve kojom vlada mafija prodaje nuklearni know how Iranu. Rusija nije Sovjetski Savez. Ona je samo velika Albanija - eksperiment u demokraciji koji je pošao krivo, i u svim smjerovima riga kriminalitet, oružje i nezaposlenost. Ne možemo si priuštiti da zanemarimo tu Rusiju i ne možemo je djelotvorno obuzdavati. U tako zbrkanoj situaciji trebamo ogoliti našu politiku do temelja, a to znači usredotočiti se na dvije stvari: uklanjanje ruskih 'parazita i bojovnih glava'. Rusiji treba novi početak, a američka politika, koliko može, Moskvi treba pomoći da učini upravo to. Rusija bi u prosincu trebala održati nove parlamentarne izbore. U ruskom parlamentu, Dumi, danas još prevladavaju komunistički paraziti, koji žive po starom lenjinističkom geslu da će komunistima biti to bolje što su stvari za Rusiju gore. Ako smo iz protekle četiri godine išta naučili, to je da tako dugo dok u Dumi prevladavaju komunisti nijedan ruski predsjednik neće moći osnovati glavne ustanove za izgradnju stvarnih temelja reformi. Rusiji trebaju mnoge stvari, no ništa nije moguće bez drukčije Dume. (...) Zapad bi se sad trebao usredotočiti na organiziranje oprosta i reprogramiranje ruskih dugova, da ukloni pritisak s vlade Jevgenija Primakova, kako bi se mogao imati vjerodostojan proračun koji će možda privući natrag nekakva strana ulaganja, zaustaviti krvarenje i omogućiti razmjerno stabilan okoliš za prosinačke parlamentarne izbore. To je jedina nada da se izabere manje parazita i više reformista. Na strateškoj bojišnici predsjednik Clinton trebao bi sutra otići u Moskvu i obećati da se neće iz nje maknuti dok se ne postigne dogovor o provedbi Starta 2 i predloženog Starta 3. Zasad zaboravite antibalističke rakete i raketnu obranu. To je previše zamršeno. Rusija je spremna spustiti se sa 7.500 nuklearnih bojovnih glava na 1.500, u sklopu Starta. Učinimo to sad, i recimo Rusima da ćemo mi sve platiti. To je 6.000 bojovnih glava koje ne trebaju završiti u Iraku ili na tržištu. Ne znam je li današnja Rusija nerazvijena američka revolucija koja se trudi riješiti posljedica komunizma, ili propadajuća Weimarska republika na skliskom putu u fašizam. No znam, međutim, da si ne možemo dopustiti da samo gledamo te da se bez obzira na sve možemo učiniti sigurnijima, usredotočimo li se na uklanjanje parazita i bojovnih glava. Traži li g. Clinton svoju ostavštinu u nacionalnoj sigurnosti, a ne samo socijalnoj sigurnosti, trebao bi uloviti sljedeći zrakoplov za Moskvu", smatra Thomas L. Friedman.