HR-HRVATSKA-RAZGRANIČENJE-Politika DEGAN O RAZGRANIČENJU HRVATSKE SA SUSJEDIMA piše: Damir HainskiZAGREB, 16. veljače (Hina) - Hrvatska i Slovenija od 1992. do danas nisu postigle razgraničenje kopnenih i morskih granica što mogu
smatrati svojim zajedničkim neuspjehom, jer sve dok dvije države ne utvrde sve granice taj neriješeni granični problem ima najveći utjecaj na njihove međusobne odnose, ocijenio je u razgovoru za Hinu voditelj Jadranskog zavoda HAZU, stručnjak za međunarodno pravo, Vladimir Đuro Degan.
piše: Damir Hainski
ZAGREB, 16. veljače (Hina) - Hrvatska i Slovenija od 1992. do danas
nisu postigle razgraničenje kopnenih i morskih granica što mogu
smatrati svojim zajedničkim neuspjehom, jer sve dok dvije države ne
utvrde sve granice taj neriješeni granični problem ima najveći
utjecaj na njihove međusobne odnose, ocijenio je u razgovoru za
Hinu voditelj Jadranskog zavoda HAZU, stručnjak za međunarodno
pravo, Vladimir Đuro Degan.#L#
Kao stručnjak koji nije izravno uključen u rad državne komisije za
granice, Degan je u razgovoru o sadašnjem trenutku u procesu
razgraničenja Hrvatske sa susjednim zemljama poseban naglasak
posvetio načelima međunarodnog prava o utvrđivanju granica.
U cjelokupnoj problematici razgraničenja najistaknutije mjesto
trenutačno zauzima Piranski zaljev i njemu pripadajućih 0,9 posto
neriješene kopnene granice sa Slovenijom. Za predstojeći sastanak
ministara vanjskih poslova Mate Granića i Borisa Frleca, u srijedu
u Sloveniji, najavljeni su konačni slovenski prijedlozi za
graničnu crtu na kopnu i moru, a očekuje se i napredak kod
usuglašavanja.
Međunarodna praksa dovela je do kodifikacije mnogih načela u
Konvenciji UN o pravu mora iz 1982. Prof. Degan među njima kao
ultimativno ističe načelo da kopno dominira morem i da ni jedna
država ne može biti uskraćena za prostor mora u produžetku svoje
obale. Konvencija ograničava teritorijalno more na 12 nautičkih
milja (NM). Pri morskim razgraničenjima koristi se načelo crte
sredine, ističe Degan. Primjenom tog načela u razgraničenju
Piranskog zaljeva čini se kako bi duljina obale opravdala da ta
granična crta bude u korist Slovenije, što znači da Hrvatska dobije
jedan pojas mora uz obalu, uključujući i ulaz u zaljev, a da nešto
veći dio tog prostora dobije Slovenija.
Primjena tog načela donosi razdvojenost slovenskog teritorijalnog
mora od međunarodnih voda. Slovenija stoga traži "prolaz" kroz
teritorijalno more Hrvatske, što je, po riječima Vladimira Degana,
pravno neutemeljen zahtjev. More je pripadnost, akcesorij kopna,
pa ne može biti morske obale bez mora u njezinom produžetku, a
također se ne može posjedovati more neovisno od morske obale.
Problem komunikacije brodova na putu u luku Kopar i druge luke, ili
iz njih, može se rješavati jedino na temelju prava neškodljivog
prolaska brodova svih zastava, uključivo one ratne, bilo kroz
hrvatsko ili talijansko teritorijalno more. Postoje slične
situacije kada su luke nekih država na dnu zaljeva čije su obale pod
suverenošću drugih država, i to se uvijek rješavalo i rješava se
poštivanjem načela neškodljivog prolaska, rekao je Degan ističući
kao primjere belgijski Antwerpen, jordansku Akabu i izraelski
Eilat, te luke na obali američkih Velikih jezera. Kada SAD,
Belgija, Jordan i Izrael nisu mogle dobiti nikakav koridor, ne može
ga dobiti ni Slovenija, ili BiH, smatra Degan.
Kao izraz dobre volje Hrvatska bi, po njegovu mišljenju, mogla
Sloveniji dati jedan razuman ustupak, priznajući posebnim
sporazumom s njome prava slična tranzitnom prolasku, što znači i
pravo preleta, kao i pravo da podmornice plove pod vodom.
Slovenski kolege, po njegovim riječima, u privatnim razgovorima
često tvrde da je Francuska posebnim ugovorom dala koridor Monaku
kroz svoje teritorijalno more. No tekst i zemljovid toga ugovora od
16. veljače 1984. pokazuju da je Monako dobio samo širinu svoga
teritorijalnog mora za širinu svoje obale u duljini od 12 NM,
naglašava Degan. Drugi presedan je arbitražna presuda između
Francuske i Kanade iz 1992. godine o teritorijalnom moru oko
otočića St. Pierre i Miquelon uz kanadsku obalu. Ni tu se, međutim,
ne radi o koridoru ili prolazu, već zakonitom dijelu francuskog
teritorijalnog mora i gospodarskog pojasa.
Na traženje da komentira zamisao o upostavi privremene zajedničke
uprave nad Piranskim zaljevom, odnosno kondominija, Degan kaže
kako bi precizniji bio naziv koimperij, što znači da bi dvije obalne
države zajednički vršile suverenost u tom prostoru mora. I o tome
postoji presedan - zaljev Fonseca na pacifičkoj strani
Srednjoameričke prevlake - u čijem jednom dijelu zajedničku
suverenost imaju Nikaragva, El Salvador i Honduras. Po Deganu je to
moguće kao rješenje, ukoliko slovenskoj strani odgovara.
Naznačenu mogućnost da bi i BiH mogla tražiti koridor kroz hrvatsko
teritorijalno more, na temelju svoje obale kod Neuma i poluotoka
Kleka, Degan je također ocijenio neprihvatljivom. On očekuje da će
kao rješenje biti korištena crta sredine koja ide oko cijele obale.
U malom dijelu obale koju ima BiH nemoguće je izgraditi morsku luku,
a kada bi se to i pokušalo došlo bi do onečišćenja mora velikih
razmjera. BiH je upućena na luku Ploče i provedba sporazuma o
korištenju luke u interesu je i BiH i Hrvatske, ocijenio je Degan.
Za pregovore o morskoj granici sa SRJ smatra da će najduže trajati,
jer SRJ postavlja i zahtjev za dijelom kopnenog teritorija koji
pripada RH, tražeći rt Oštra, na vrhu Prevlake. Hrvatska također
ima pravo na određeni dio mora u produžetku svoje obale u prvom
dijelu Boke Kotorske, istaknuo je Degan.
Utvrđivanje kopnene granice relativnu jednostavnost duguje načelu
"uti posidetis", načelu razgraničenja između administrativnih i
federalnih jedinica u kritičnom trenutku koji bi trebao biti datum
sukcesije države - kada su obje države ili kada je zadnja od dvije
države stekla neovisnost. Za granicu s BiH, čije je utvrđivanje tek
na početku, Degan kaže da je najdulja, ali i najstarija i da je nekad
bila granica dvaju carstava. Utvrđena je Karlovačkim mirom iz 1699.
i od prve polovice 18. stoljeća bila je manje više ista, pa on ne
predviđa veće probleme. I na kraju, govoreći o utvrđivanju granica
na rijekama, koje se pružaju velikim dijelom hrvatskih granica s
BiH i SRJ, Degan je istaknuo kako treba razlikovati neplovne i
plovne rijeke, jer se kod prvih uzima crta geometrijske sredine, a
kod drugih matica, što olakšava utvrđivanje pripadnosti ada.
(Hina) dh ii