US-UNILATERALNOST-Diplomacija US IHT 6. II. AMER. UNILATERALNOST SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE6. II. 1999.Francuska će teško prodati obuzdavanje američke moći "Za zemlju čija politička estetika odbacuje
neumjerenost, Francuska možda pretjeruje u kampanji osvajanja svjetske potpore za obuzdavanje američke unilateralnosti", piše John Vinocur."Inicijativa ovisi o dokazivanju da Sjedinjene Države, protiv volje međunarodne zajednice, djeluju u vlastite svrhe. U tjednu kad je ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine održao govor i dao intervju o američkoj prevlasti - definirajući Sjedinjene Države kao 'hipersilu' čije je zlouporabe potrebno uravnotežiti predanošću svim drugim metodama, strategijama i taktikama obuzdavanja - dokazi su, gotovo ironično, bili drugdje.S jedne strane, postojala je možda opravdana francuska pritužba da, na prijelazu stoljeća, Amerikanci imaju previše moći za dobro ostatka svijeta. S druge, bila je tu stvarnost da su Amerikanci francusko-britanskom vodstvu uglavnom predali zapadni pokušaj dovođenja mira na Kosovu u pregovorima koji u subotu započinju u Rambouilletu.Jukstapozicija je istakla neskladno visok ton francuske kampanje.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
6. II. 1999.
Francuska će teško prodati obuzdavanje američke moći
"Za zemlju čija politička estetika odbacuje neumjerenost,
Francuska možda pretjeruje u kampanji osvajanja svjetske potpore
za obuzdavanje američke unilateralnosti", piše John Vinocur.
"Inicijativa ovisi o dokazivanju da Sjedinjene Države, protiv
volje međunarodne zajednice, djeluju u vlastite svrhe.
U tjednu kad je ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine održao
govor i dao intervju o američkoj prevlasti - definirajući
Sjedinjene Države kao 'hipersilu' čije je zlouporabe potrebno
uravnotežiti predanošću svim drugim metodama, strategijama i
taktikama obuzdavanja - dokazi su, gotovo ironično, bili drugdje.
S jedne strane, postojala je možda opravdana francuska pritužba da,
na prijelazu stoljeća, Amerikanci imaju previše moći za dobro
ostatka svijeta. S druge, bila je tu stvarnost da su Amerikanci
francusko-britanskom vodstvu uglavnom predali zapadni pokušaj
dovođenja mira na Kosovu u pregovorima koji u subotu započinju u
Rambouilletu.
Jukstapozicija je istakla neskladno visok ton francuske kampanje.
Ona drži da svijet, prema g. Vedrineu, sad mora rješavati jedan
središnji sukob, i postavlja Sjedinjene Države protiv svih drugih,
zbog interesa koji nisu samo politički, 'ekonomski, monetarni,
pravni, audiovizualni, jezični, kulturni' već se tiču i mentalnog
identiteta'.
Ako je početak kosovskih pregovora imao veze s unilateralizmom,
činilo se da se on djelomično odnosi na umjereniju analizu
njemačkog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, koji je
rekao da je unilateralizam, ako postoji, prvenstveno rezultat
europske neodlučnosti.
Tu je i druga očita nedosljednost.
Ako postoji proturječje u francuskoj želji da žigoše američku moć
kao jednu od velikih briga svijeta, ono bi moglo biti u tome što
možda najstvarnija prijetnja francuskom identitetu ne dolazi od
Sjedinjenih Država nego od europske integracije.
Francusku dvojbu čini to što izgradnja Europe ne samo da zahtijeva
odbacivanje suvereniteta, već i prihvaćanje francuske budućnosti
kao jednog glasa u zboru zemalja koje pokazuju malo sklonosti da
prihvate francusku politiku kao svjetlo koje vodi Europu.
Protiv svojih nagona, Francuska bi mogla uvidjeti da njezin
sadašnji misionarski pristup Sjedinjenim Državama učvršćuje taj
otpor. Jednako često kao što smatraju američku politiku spornom,
francuski susjedi vjerojatno neće biti zadovoljni francuskom
vizijom koja američku moć i nepostojanje potrebne protuteže smatra
'glavnom činjenicom današnjeg globalnog svijeta'.
Njemački političar, često kritičan prema navikama i metodama
Sjedinjenih Država, odbacio je francuski pristup, rekavši da on,
zapravo, predstavlja globalni gaullizam. On je izjavio da su
Francuzi zaglibili u statičnom shvaćanju globalne politike koja je
rastavljena od stvarnosti nastajućih regija i opsjednuta
nacionalnim žigosanjem. On je to nazvao zastarjelim.
Ono što se također činilo pretjeranim bio je francuski pokušaj da
ozakoni i dade neku vrst križarskog značaja pothvatu uvjeravanja
drugih zemalja da se moraju povezati (u 'zajednički suverenitet',
kao što je rekao predsjednik Jacques Chirac) radi suprotstavljanja
američkoj moći. U stilu Marka Aurelija koji izlaže načela za
političku akciju, ili Che Guevare koji sa Sierra Maestre definira
revolucionarnu bitku, g. Vedrine je ponudio pet uputa, a g. Chirac
sedam maksima za taj zadatak.
G. Vedrine je naveo, među ostalim, da je potrebno imati čvrste
živce, ustrajnost i pripremiti se politički, institucijski i
mentalno za 'trenutak kad će Europa imati hrabrosti otići dalje'.
Prva maksima g. Chiraca, predložena za povelju novog međunarodnog
poretka koju bi prihvatila UN-ova Glavna skupština, pozvala je na
'isključivanje unilateralističkih sklonosti' - ljudski prioritet
koji je on stavio ispred jednakosti, solidarnosti, različitosti,
opreza, slobode i snošljivosti.
G. Vedrine je bio oprezniji u procjeni koliko francuska inicijativa
ima izgleda. 'Bitna je stvar', rekao je on, 'da krećemo s pravom
dijagnozom i da se aktiviraju prave poluge.' To baš nije sigurno."