FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US IHT 6. II. AMER. UNILATERALNOST

US-UNILATERALNOST-Diplomacija US IHT 6. II. AMER. UNILATERALNOST SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE6. II. 1999.Francuska će teško prodati obuzdavanje američke moći "Za zemlju čija politička estetika odbacuje neumjerenost, Francuska možda pretjeruje u kampanji osvajanja svjetske potpore za obuzdavanje američke unilateralnosti", piše John Vinocur."Inicijativa ovisi o dokazivanju da Sjedinjene Države, protiv volje međunarodne zajednice, djeluju u vlastite svrhe. U tjednu kad je ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine održao govor i dao intervju o američkoj prevlasti - definirajući Sjedinjene Države kao 'hipersilu' čije je zlouporabe potrebno uravnotežiti predanošću svim drugim metodama, strategijama i taktikama obuzdavanja - dokazi su, gotovo ironično, bili drugdje.S jedne strane, postojala je možda opravdana francuska pritužba da, na prijelazu stoljeća, Amerikanci imaju previše moći za dobro ostatka svijeta. S druge, bila je tu stvarnost da su Amerikanci francusko-britanskom vodstvu uglavnom predali zapadni pokušaj dovođenja mira na Kosovu u pregovorima koji u subotu započinju u Rambouilletu.Jukstapozicija je istakla neskladno visok ton francuske kampanje.
SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. II. 1999. Francuska će teško prodati obuzdavanje američke moći "Za zemlju čija politička estetika odbacuje neumjerenost, Francuska možda pretjeruje u kampanji osvajanja svjetske potpore za obuzdavanje američke unilateralnosti", piše John Vinocur. "Inicijativa ovisi o dokazivanju da Sjedinjene Države, protiv volje međunarodne zajednice, djeluju u vlastite svrhe. U tjednu kad je ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine održao govor i dao intervju o američkoj prevlasti - definirajući Sjedinjene Države kao 'hipersilu' čije je zlouporabe potrebno uravnotežiti predanošću svim drugim metodama, strategijama i taktikama obuzdavanja - dokazi su, gotovo ironično, bili drugdje. S jedne strane, postojala je možda opravdana francuska pritužba da, na prijelazu stoljeća, Amerikanci imaju previše moći za dobro ostatka svijeta. S druge, bila je tu stvarnost da su Amerikanci francusko-britanskom vodstvu uglavnom predali zapadni pokušaj dovođenja mira na Kosovu u pregovorima koji u subotu započinju u Rambouilletu. Jukstapozicija je istakla neskladno visok ton francuske kampanje. Ona drži da svijet, prema g. Vedrineu, sad mora rješavati jedan središnji sukob, i postavlja Sjedinjene Države protiv svih drugih, zbog interesa koji nisu samo politički, 'ekonomski, monetarni, pravni, audiovizualni, jezični, kulturni' već se tiču i mentalnog identiteta'. Ako je početak kosovskih pregovora imao veze s unilateralizmom, činilo se da se on djelomično odnosi na umjereniju analizu njemačkog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, koji je rekao da je unilateralizam, ako postoji, prvenstveno rezultat europske neodlučnosti. Tu je i druga očita nedosljednost. Ako postoji proturječje u francuskoj želji da žigoše američku moć kao jednu od velikih briga svijeta, ono bi moglo biti u tome što možda najstvarnija prijetnja francuskom identitetu ne dolazi od Sjedinjenih Država nego od europske integracije. Francusku dvojbu čini to što izgradnja Europe ne samo da zahtijeva odbacivanje suvereniteta, već i prihvaćanje francuske budućnosti kao jednog glasa u zboru zemalja koje pokazuju malo sklonosti da prihvate francusku politiku kao svjetlo koje vodi Europu. Protiv svojih nagona, Francuska bi mogla uvidjeti da njezin sadašnji misionarski pristup Sjedinjenim Državama učvršćuje taj otpor. Jednako često kao što smatraju američku politiku spornom, francuski susjedi vjerojatno neće biti zadovoljni francuskom vizijom koja američku moć i nepostojanje potrebne protuteže smatra 'glavnom činjenicom današnjeg globalnog svijeta'. Njemački političar, često kritičan prema navikama i metodama Sjedinjenih Država, odbacio je francuski pristup, rekavši da on, zapravo, predstavlja globalni gaullizam. On je izjavio da su Francuzi zaglibili u statičnom shvaćanju globalne politike koja je rastavljena od stvarnosti nastajućih regija i opsjednuta nacionalnim žigosanjem. On je to nazvao zastarjelim. Ono što se također činilo pretjeranim bio je francuski pokušaj da ozakoni i dade neku vrst križarskog značaja pothvatu uvjeravanja drugih zemalja da se moraju povezati (u 'zajednički suverenitet', kao što je rekao predsjednik Jacques Chirac) radi suprotstavljanja američkoj moći. U stilu Marka Aurelija koji izlaže načela za političku akciju, ili Che Guevare koji sa Sierra Maestre definira revolucionarnu bitku, g. Vedrine je ponudio pet uputa, a g. Chirac sedam maksima za taj zadatak. G. Vedrine je naveo, među ostalim, da je potrebno imati čvrste živce, ustrajnost i pripremiti se politički, institucijski i mentalno za 'trenutak kad će Europa imati hrabrosti otići dalje'. Prva maksima g. Chiraca, predložena za povelju novog međunarodnog poretka koju bi prihvatila UN-ova Glavna skupština, pozvala je na 'isključivanje unilateralističkih sklonosti' - ljudski prioritet koji je on stavio ispred jednakosti, solidarnosti, različitosti, opreza, slobode i snošljivosti. G. Vedrine je bio oprezniji u procjeni koliko francuska inicijativa ima izgleda. 'Bitna je stvar', rekao je on, 'da krećemo s pravom dijagnozom i da se aktiviraju prave poluge.' To baš nije sigurno."

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙