US NYT 4. II. NACISTIČKO ZLATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 4. II. 1999. Francuzi pronašli 2,9 milijuna nacističkog plijena Craig R. Whitney izvješćuje iz Pariza: "Vladino tijelo koje ispituje prisvajanje židovske imovine u Francuskoj za vrijeme Drugoga svjetskog rata izvješćuje o 2,9 milijuna uzetih od prognanika u nacističke logore smrti. (...) U drugom privremenom izvješću od osnivanja tijela 1997., devetočlano je tijelo, pod vodstvom istaknutog bankara i veterana Pokreta otpora Jeana Matteolija, u utorak dalo preporuku da novac, ako njegov povrat ne bude zatražen, ode u vladin fond za proširenje pariškog Memorijala nepoznatom židovskom mučeniku. Sud je također preporučio da se tisuće zaplijenjenih slika i drugih umjetničkih djela, koja se sad nalaze u muzejima i francuskim diplomatskim i vladinim zgradama ovdje i u inozemstvu, skupe i javno izlože kako bi zakoniti vlasnici ili njihovi nasljednici dobili još jednu prigodu da traže povrat. Barem dvije trećine od otprilike milijarde dolara židovske imovine koja je zaplijenjena u Francuskoj vraćena je vlasnicima u prvih pet godina nakon rata, izvijestio je sud. No poslije 1948., poslijeratno se francusko društvo okrenulo drugim stvarima, i pitanje preostale židovske imovine potonulo je u zaborav. Obnovljeno ogorčenje javnosti pola stoljeća kasnije potaknuto je otkrićem da francuski muzeji izlažu umjetnička djela čije zakonite vlasnike nisu pokušali naći, kao i tvrdnjama židovskih skupina da su banke profitirale od pologa ljudi ubijenih u koncentracijskim logorima. Nakon što je predsjednik Jacques Chirac učinio ono što se nijedan od njegovih prethodnika nije usudio, i javno priznao da je Francuska, a ne samo njezina kolaboracionistička vlast, kriva za zločine protiv čovječnosti zbog pomaganja nacistima u gonjenju Židova na francuskom tlu, vlada je odlučila ispraviti nepravde 50 godina nakon nepotpunih povrata obavljenih poslije rata. Od 75.721 Židova koje su francuske vlasti deportirale u Auschwitz iz logora u Drancyju, sjeverno od Pariza, u zoni pod njemačkom okupacijom, i drugdje između 1941. i 1944., samo ih se 2.564 vratilo. Ukupni broj Židova u Francuskoj za vrijeme rata procjenjivao se na 330.000. Neki od nestalih bili su ljudi koji su pobjegli pred nacistima iz Poljske i drugih zemalja srednje Europe. Oni su iza sebe ostavili siročad koja nisu imala načina zatražiti često mršavu imovinu koja je oteta njihovim roditeljima i povjerenstvo je preporučilo doživotne vladine mirovine za preživjele židovske žrtve. One su im prethodno uskraćivane jer ih nisu smatrali Francuzima. (...) Među 168 banaka i drugih financijskih ustanova za koje se navodi da su blokirale desetke tisuća računa židovskih deponenata prema nacističkim naredbama u okupiranoj zoni između 1940. i 1942., kaže povjerenstvo, bilo je nekoliko američkih koje kažu da će surađivati u povratu novca s računa. Tu spadaju Morgan & Co., sad u sklopu J. P. Morgan & Co., Guaranty Trust Co. iz New Yorka, sad također dio J. P. Morgana, i banka Chase Banka, sad dio banke Chase Manhattan. Četvrta tvrtka, American Express, također je imenovana u izviješću, no njezina je glasnogovornica izjavila da ne zna za nijedan račun predan nacističkim vlastima, ali svejedno pregledava arhive. Uredi American Expressa u zauzetoj Francuskoj zatvoreni su početkom 1941., izjavila je glasnogovornica. (...)"