BE-SUKOBI-INTERVENCIJE-PREGOVORI BE 3. II.LE SOIR-VAN VELTHEM O KOSOVU BELGIJALE SOIR3. II. 1999.Europa se spušta na zemlju"Treba li razmjestiti kopnene snage na Kosovu kako bi se proveo mogući mirovni sporazum? Nakon poziva srpskom i
albanskom izaslanstvu da dođu u Rambouillet, ove subote, ta dugo odbacivana mogućnost postaje sve stvarnijom i uživa sve više kredibiliteta.Jedino što je sigurno do sada jest da će se misija odvijati u okviru NATO-a, a njegov glavni tajnik Javier Solana već je rekao da se čini da je 30.000 vojnika najrealnija radna postavka.U sjedištu Atlantskoga saveza pozvani su stručnjaci da, već od početka ovoga tjedna, opet žurno aktualiziraju sve planove i scenarije razmještanja tih snaga, a izrađeni su ljeti 1998., poslije prve eksplozije nasilja u toj jugoslavenskoj pokrajini.Europa, koja je preuzela političku inicijativu, sada se nalazi u prvim redovima. Francuski predsjednik Jacques Chirac i britanski premijer Tony Blair dugo su raspravljali, a Njemačka i Italija brzo su izjavile da su i one spremne pomoći kako bi upotpunile 'mobilizaciju' kontaktne skupine (SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Italija i Njemačka).
BELGIJA
LE SOIR
3. II. 1999.
Europa se spušta na zemlju
"Treba li razmjestiti kopnene snage na Kosovu kako bi se proveo
mogući mirovni sporazum? Nakon poziva srpskom i albanskom
izaslanstvu da dođu u Rambouillet, ove subote, ta dugo odbacivana
mogućnost postaje sve stvarnijom i uživa sve više kredibiliteta.
Jedino što je sigurno do sada jest da će se misija odvijati u okviru
NATO-a, a njegov glavni tajnik Javier Solana već je rekao da se čini
da je 30.000 vojnika najrealnija radna postavka.
U sjedištu Atlantskoga saveza pozvani su stručnjaci da, već od
početka ovoga tjedna, opet žurno aktualiziraju sve planove i
scenarije razmještanja tih snaga, a izrađeni su ljeti 1998.,
poslije prve eksplozije nasilja u toj jugoslavenskoj pokrajini.
Europa, koja je preuzela političku inicijativu, sada se nalazi u
prvim redovima. Francuski predsjednik Jacques Chirac i britanski
premijer Tony Blair dugo su raspravljali, a Njemačka i Italija brzo
su izjavile da su i one spremne pomoći kako bi upotpunile
'mobilizaciju' kontaktne skupine (SAD, Rusija, Francuska, Velika
Britanija, Italija i Njemačka).
'Polazište za razmišljanje bio je relativni neuspjeh nedavno
izvedenih zračnih udara protiv Iraka', kaže jedan europski
diplomat. Uočljivo umoran, britanski ministar vanjskih poslova
Robin Cook uzviknuo je: 'Danas bombardiramo, a što radimo sutra?
Hoćemo li istu pogrešku ponoviti i na Kosovu?'
Rezultat: uvjereni u nužnost stvaranja zajedničke strategije,
Pariz i London, koji se već nalaze među glavnim silama koje su
poslale svoje vojnike u SFOR, u Bosnu, sada su spremni biti uzor i
staviti na raspolaganje dodatne vojne snage.
A SAD? Arhitekt Daytonskog mirovnog sporazuma i stvaratelj prvog
prijelaznog plana pozorno prati velike pokrete svojih saveznika.
Predsjednik Clinton je u ponedjeljak okupio svoje najvažnije
savjetnike kako bi s njima raspravljao o mogućnosti razmještanja
kopnenih snaga, ali je ministar obrane William Cohen bio vrlo
jasan: 'Europa mora preuzeti glavni dio tereta takve operacije, a
američko sudjelovanje mora biti što je moguće manje'.
U Kongresu s republikanskom većinom imaju, istina, druge brige na
umu, a bosanski presedan, gdje su američki vojnici trebali ostati
samo godinu dana, dodatno komplicira zahtjev za dodavanjem snaga za
Kosovo.
U kuloarima Pentagona šapuće se da bi Washington čak i mogao biti
spreman staviti pod strano zapovjedništvo vojni kontingent koji bi
bio upućen u tu srpsku pokrajinu, ali pod uvjetom da cjelokupne
snage i dalje ostanu pod zapovjedništvom vrhovnog zapovjednika
savezničkih snaga u Europi, američkoga generala Wesleya Clarka.
Iako su požurivani zbog kalendara političkih događaja, razgovori u
NATO-u bit će dugi i naporni. Saveznici i dalje više pozornosti
posvećuju svojim povlasticama nego činjenici da treba uspostaviti
nekakvu ravnotežu snaga između Srba i Albanaca. No, ako pokus iz
Rambouilleta uspije, morat će se brzo raditi, ako konje ne želimo
zaustaviti usred blatne kaljuže.
'Dovođenjem zaraćenih strana pod maksimalni pritisak,
prisiljavajući ih na sudjelovanje na međunarodnoj konferenciji
koja se održava ovoga vikenda, europske su države spektakularno
preuzele diplomatsku incijativu', dijagnosticira jedan stručnjak
kontaktne skupine. 'Ali od sada moraju dokazati da se mogu
pozabaviti i vojnim dijelom problema. Radi se o njihovu identitetu
i o njihovu kredibilitetu.
Emancipiranje, makar djelomično, od američkoga tutorstva, i
potvrđivanje autonomije pri sastavljanju mirovnih snaga sigurno bi
bila velika europska premijera i zaokret u usporedbi s bolnim
iskustvima s početka sukoba na području Jugoslavije.
Hoće li i Rusija dati svoj doprinos? Javier Solana to žarko
priželjkuje. Kremlj je oprezan, i prednost daje svojim mrežama gdje
ima najjači utjecaj: u UN-u, u OESS-u, a svaki razgovor o tome
izbjegava govoreći da je 'još prerano za to'. Ali Zapad podsjeća na
to da je Jeljcin žurno prihvatio poziv da i on dade svoj doprinos u
Bosni. I da Moskva neće propustiti sličnu prigodu u nastojanju da
produlji svoju nazočnost na Balkanu"... - piše Edouard van
Velthem.