ES 2. II.ABC SASTANAK U DAVOSU

ŠPANJOLSKA ABC 2. II. 1999. San iz Davosa "Kao i sve ove godine u ovo doba, potkraj prošlog tjedna sastala se u švicarskom skijalištu Davosu svjetska gospodarska i politička elita. Oko dvije tisuće osoba, među njima vodstva velikih tvrtka, politički vođe i istaknuti ekonomisti, a raspravljali su o stanju u gospodarstvu na poziv organizatora Svjetskoga gospodarskog foruma. Iako se, među ostalim temama, načela i ona o budućnosti Europe te sustava financiranja Europske unije, što je bila i tema koju je za svoj govor izabrao Jordi Pujol, pitanje koje se i dalje provlači jest reforma međunarodnog financijskog sustava. Sustava koji se još nije uspio oporaviti od krize započete na azijskom jugoistoku, prije godinu i pol, a bila je najgora kriza u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća, već sada pogađa 40 posto svjetskoga gospodarstva, a posebno, kao što je već dobro poznato, tzv. 'države s gospodarstvom u naglom rastu'. Baš nekako u vrijeme održavanja godišnjeg sastanka Svjetskoga gospodarskog foruma u Davosu, 'The Economist' je objavio posebno izvješće o globalizaciji financija u kojemu, poslije analiziranja različitih prijedloga za reformu koji se pripremaju, sumnjičavo zaključuje da ta, navodna rješenja, nisu bez loših strana koje bi lijek mogle učiniti gorim od same bolesti. Svi se planovi 'reforme međunarodnog financijskog sustava' spotiču o poteškoću pomirbe triju ciljeva: državnog suvereniteta, koji je nedodirljiv za mnoge države i one ga se ne žele odreći, reguliranja i nadziranja tržišta koja sada prelaze preko državnih granica te jamstva da će se i dalje svi moći služiti blagodatima globalnih tržišta. Kaže se da ta tri cilja čine 'nemoguće trojstvo', budući da su međusobno nespojivi. Posebno je jasno da, ako se želi postići integriranje tržišta kapitala i globalno reguliranje tih istih tržišta, nije moguće održavanje nedirnutog državnog suvereniteta, takvoga kakav se održao do danas. Zbog takve situacije pokrenuti su razni planovi reforme koje predlažu razne međunarodne ustanove, od skupine G-7 do Međunarodnoga monetarnog fonda, a da i ne pričamo o bezbrojnim ekonomistima koji su se odlučili pozabaviti tim problemom. Poznati financijer George Soros u nedavno objavljenoj knjizi 'Kriza svjetskog kapitalizma' najavio je krah sustava ako se ne zaustave špekulacije kojima se baš on toliko aktivno bavio. Ima ih čak koji predlažu povratak nadzoru protoka kapitala, poput poznatog ekonomista Paula Krugmana, ali upravo u Davosu je američki ministar financija Robert Robin, osim što je upozorio da SAD neće moći održati svoj visoki trgovinski deficit koji je, prema njegovu mišljenju, poslužio ublažavanju učinaka krize, ustrajao na nužnosti obrane slobodnog kretanja kapitala, kao ključa za financijsku globalizaciju. Suočeni s apsolutnim 'liberalizatorima' koji čak najavljuju i nestanak Međunarodnog monetarnog fonda kako se nijedna vlada ne bi mogla uzdati u to da će je on 'spasiti', neki drugi predlažu neke druge ustanove koje bi trebale biti djelotvornije od postojećih, a ove na široko kritiziraju. Neki, opet, govore o zamisli stvaranja sasvim nove Svjetske banke ('najvećeg svjetskog davatelja zajmova'), čak i o nerealnom stvaranju svjetske valute. Ali malo njih vjeruje u mogućnost ostvarivanja tako radikalnih planova. Jedino što je sigurno, piše 'The Economist', jest da je 'ugrožen san iz Davosa - prosperitet za sve u onoj mjeri u kojoj bude napredovala globalizacija'. A globalizacija nije lijek za sve bolesti, nego realnost koja je pred nama, nova situacija u kojoj se nalazimo, sa svim svojim dobrim i lošim stranama", piše Alejandro Munoz- Alonso.