BELGIJA-LE SOIR OD 27.1.99.ANNAN O RUANDI

BELGIJA LE SOIR 27. I. 1999. Kofi Annan prihvaća istragu o svojoj ulozi u Ruandi "Znajući da će ga tijekom dvodnevnoga posjeta Belgiji pitati o njegovoj ulozi u genocidu u Ruandi 1994., glavni je tajnik Ujedinjenih naroda pretekao događaje: jučer, na konferenciji za tisak u Ženevi, on je u načelu prihvatio neovisnu istragu koju su dan prije zatražile obitelji belgijskih parakomandosa ubijenih početkom pokolja i rodbina ruandskih žrtava. 'Nemam nikakvih problema u svezi s time, izjavio je Kofi Annan prije puta u Bruxelles kamo je stigao u utorak navečer. No, u istragu moramo uključiti i Vijeće sigurnosti', dodao je. Gotovo pet godina nakon genocida koji je prouzročio smrt gotovo milijun ljudi u Ruandi, rane su još otvorene. Rane ruandskih žrtava čiji su predstavnici jako hladno dočekali glavnog tajnika prilikom njegova službenog posjeta Kigaliju u svibnju prošle godine, kao i rane obitelji deseterice plavih kaciga koje još ne razumiju zašto nitko nije poslušao upozorenja o genocidu i prijetnje koje su dobivali Belgijanci i koje su neutješne zbog činjenice da se ništa nije pokušalo učiniti za spas poručnika Lotina i njegovih ljudi. Kofi Annan je u Ženevi obrazložio ono što će zacijelo opetovati belgijskim sugovornicima - među kojima su i obitelji plavih kaciga, s kojima će se susresti danas ujutro: 'Postupili smo najbolje što smo mogli. No to nije bilo dovoljno, i to nas sve duboko boli. Ja sam preispitao svoju savjest.' Glavnog tajnika UN-a danas kritiziraju zato što je u to doba bio odgovoran za operacije očuvanja mira. Dakle, njemu je 11. siječnja 1994. bio poslan glasoviti faks koji upozorava na genocid... U faksu, general Dallaire, zapovjednik plavih kaciga u Ruandi, priopćava podatke koje je dobio od jedne osobe bliske Predsjednikovu okruženju: izrada popisa žrtava, kupnja oružja (skladišta su bila čak u podrumu predsjedničke palače), prijetnje upravljene belgijskim plavim kacigama koje su ultraši iz redova vlasti smatrali objektivnim saveznicima Domoljubne fronte (naoružani pobunjeni Tutsi). Ta su si pitanja stalno postavljale obitelji deset ubijenih belgijskih vojnika, a napose istražno povjerenstvo belgijskog parlamenta i istražno povjerenstvo francuskog parlamenta koje se posebno bavi odgovornošću Francuske. Unatoč opsežnim izvješćima ovih povjerenstava, prinos UN-a traženju istine i dalje je jako slab: Kofi Annan nije odobrio Dallaireu da svjedoči u Bruxellesu, pozivajući se na propise organizacije. Glavni je tajnik rekao da je faks od siječnja 1994. bio samo jedna od mnogih informacija i da su postojali i drugi znakovi koji su upozoravali da se pripremaju pokolji. Prema njegovu mišljenju, to što se tim uznemiravajućim vijestima nije pridavala važnost, nije toliko propust UN-ove uprave, koliko Vijeća sigurnosti: 'Ruanda je, na neki način, bila žrtvom Somalije', dodao je. UN-ovo vojno upletanje u Somaliji, koje su potaknuli Amerikanci, završilo se 1993. neslavno. Ono je šokiralo one koji odlučuju na Zapadu, koji se nisu htjeli ozbiljno zauzimati za Ruandu. Samo je Belgija pristala poslati sastav plavih kaciga koje su bile dobro opremljene i pripravne da stvore jezgru MINUAR-a (Misija UN-a u Ruandi), ali ih je bilo premalo i bili su sputani mandatom koji ih je potčinjavao mjesnim vlastima. Sigurno je da je odjel za provedbu mirovnih operacija tada izvršavao odluke Vijeća sigurnosti u kojemu dvije zemlje, iz različitih razloga, nisu bile jako zainteresirane za jačanje uloge MINUAR-a. Francuska, čije su vojnike u Ruandi zamijenile plave kacige, očito nije imala volje da prepusti mjesto drugome i k tome je tamo neupadljivo ostavila više desetaka vojnika. SAD se nije htio upustiti u novu afričku pustolovinu, pa su zabranili uporabu pojma 'genocid'... kako ne bi morali posredovati! Dakle, čini se da su se dvije članice Vijeća s različitim interesima, koje su najviše bile zainteresirane, složile kako će zanemariti ozbiljnost obavijesti iz Ruande. Kofi Annan misli da, iako poruka generala Dallairea nije bila prenesena Vijeću sigurnosti, 'nitko ne može reći da nije znao što se događalo u Ruandi. Ne može se skrivati iza neznanja i ništa ne činiti. Moramo izvući pouku iz Ruande kako bi se ubuduće bolje posredovalo u pokoljima i genocidima, a ne da bismo odustali od svakog posredništva.' Primjedba se odnosi na one koji bi neuspjehom UN-a u Ruandi i drugdje htjeli pronaći izliku da bi udaljili organizaciju od rješavanja afričkih sukoba. Sukoba koji se više nadahnjuju zakonima džungle i logikom jačeg, uz posvemašnji prijezir međunarodnog prava. Koje UN mora jamčiti", piše Colette Braeckman.