DUBROVNIK, 27. siječnja (Hina) - Brojni su hrvatski i strani istraživači, usuprot općeprihvaćenim tumačenjima, Odisejeva lutanja geografski smještali u Jadran. Nakon javno obznanjene teze dr. Antuna Ničetića o mogućem brodolomu sv.
Pavla uz obale Mljeta, a ne Malte, kako se dosad vjerovalo, za pitati je: Hoće li i sv. Pavle krenuti Odisejevim stopama? L#L Zanimljiva je podudarnost da su se u Pavlovo doba i Malta i Mljet nazivali Melita. U Djelima apostolskim (Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1987.), opisuje se plovidba sv. Pavla iz maloazijske Cezareje u Italiju. Iznose se pojedinosti putovanja do Krete, a onda od Krete do brodoloma nadomak Malte ili Mljeta? Govori se kako "puhnu s Kreta strašan vjetar zvan Sjeveroistočnjak", da je na lađi bilo 276 duša, te da je oluja potrajala dva tjedna. "Kada je već došla četrnaesta noć otkako smo bili tjerani tamo-amo po Adriji, oko ponoći mornari nazreše da im se primiče neka zemlja." Valja napomenuti da Adria u ono vrijeme nije bio naziv samo za Jadran nego i za dobar dio Sredozemlja. U zoru brod je udario u greben i nasukao se, ali su svi putnici i mornari, kako je Pavle i prorekao - izvukli živu glavu. Otok na kojemu su ostali tri mjeseca nosio je ime Melita, što je na hrvatski prevedeno kao Malta. Za Ničetića je to, u najmanju ruku, prijeporno. Iznoseći argumente u
DUBROVNIK, 27. siječnja (Hina) - Brojni su hrvatski i strani
istraživači, usuprot općeprihvaćenim tumačenjima, Odisejeva
lutanja geografski smještali u Jadran. Nakon javno obznanjene teze
dr. Antuna Ničetića o mogućem brodolomu sv. Pavla uz obale Mljeta, a
ne Malte, kako se dosad vjerovalo, za pitati je: Hoće li i sv. Pavle
krenuti Odisejevim stopama? L#L
Zanimljiva je podudarnost da su se u Pavlovo doba i Malta i Mljet
nazivali Melita. U Djelima apostolskim (Biblija, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 1987.), opisuje se plovidba sv. Pavla iz
maloazijske Cezareje u Italiju. Iznose se pojedinosti putovanja do
Krete, a onda od Krete do brodoloma nadomak Malte ili Mljeta? Govori
se kako "puhnu s Kreta strašan vjetar zvan Sjeveroistočnjak", da je
na lađi bilo 276 duša, te da je oluja potrajala dva tjedna. "Kada je
već došla četrnaesta noć otkako smo bili tjerani tamo-amo po
Adriji, oko ponoći mornari nazreše da im se primiče neka zemlja."
Valja napomenuti da Adria u ono vrijeme nije bio naziv samo za
Jadran nego i za dobar dio Sredozemlja. U zoru brod je udario u
greben i nasukao se, ali su svi putnici i mornari, kako je Pavle i
prorekao - izvukli živu glavu. Otok na kojemu su ostali tri mjeseca
nosio je ime Melita, što je na hrvatski prevedeno kao Malta. Za
Ničetića je to, u najmanju ruku, prijeporno. Iznoseći argumente u
korist Mljeta kao mjesta Pavlova brodoloma i izbavljenja, poziva se
on, naravno, na Djela apostolska, ali i na autore od Ignjata
Đurđevića do Josipa Stošića i Ivana Dabelića. Uz stručni
navigacijski pristup, uvažava i najnovije arheološke nalaze na
području biblijskog, da li - mljetskog brodoloma? Naime, na
lokalitetu Crkvine otkriveni su ostaci prastare crkve sv. Pavla.
Dr. Ničetić s dužnim oprezom kaže da su njegova promišljanja tek
poticaj za multidisciplinarna istraživanja koja bi trebala dati
znanstveno utemeljeni odgovor. Jer, prisjetimo se da je, i ne tako
davno, meksički "stručnjak" za "homersku geografiju" S. Price
otkrio "pravu" Troju kod Gabele. Sve je započelo velikim novinski
naslovom - "Gdje je Troja?" Završilo je još većim - "A gdje je
Gabela?"
(Hina) ld ld