NJEMAČKA 26. I. FR: INTERES ZA ŠIRENJE EU NA ISTOK IŠČEZAVA

ije NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 26. I. 1999. Iznevjerena očekivanja "Nemoćnim prkosom djeteta čije želje nisu ispunjene pa sada prijeti da će potražiti novu obitelj, letonski predsjednik Guntis Ulmanis nedavno je upozorio EU: ako ih ne žele u EU-u, Letonci mogu potražiti i neko drugo sigurnosno rješenje. Iz Ulmanisovih riječi progovorila je frustracija iznevjerenih očekivanja. Kamo bi se trebali okrenuti Letonci? Rusiji možda, čijem su se čeličnom zagrljaju netom oteli? Upozorenje možda nije bilo sretno sročeno, ali razočaranje je shvatljivo. Europska unija se ružno poigrala s Letonijom. Naime, kad je Estonija, kao jedina baltička država, pozvana na razgovore o pristupu, Letoncima je rečeno da bi i oni mogli biti promaknuti u prvi red kandidata ako ubrzaju svoje gospodarske reforme. Učinili su to tako dobro da su iznudili priznanje čak i od podnositelja EU- ovih prijavaka. Potom je rečeno da si usprkos tome mogu izbiti iz glave snove o Europi ako ne podjednostave proces stjecanja letonskog državljanstva za pripadnike ruske manjine. Potom je razborita većina u letonskoj skupštini, a kasnije i na referendumu, reformirala zakone u skladu s preporukama zapadnih stručnjaka. Tako Letonija danas, usprkos trećinskom udjelu 'negrađana' u strukturi stanovnšitva, ima liberalniji zakon o državljanstvu od članica EU-a, koje već 10 posto i manje postotke udjela stranaca u svojoj demografskoj strukturi smatraju 'preplavljenošću strancima'. No, nagrada je stigla uz veliko oklijevanje. Povjerenstvo EU-a nije nagovijestilo početak pregovora o pristupu Letonije u EU odmah već tek za godinu dana - uz uvjet o nastavku dobrog ponašanja. A kad su šefovi vlada na bečkom summitu nakon dugotrajne svađe o maslacu i neocarinjenim cigaretama napokon stigli do te teme, vitalno važne za istočnu Europu, konkretna godina nestala je iz vremenskog rasporeda procesa proširenja. Nikakvo čudo što se Letonci smatraju prevarenima. Bolje nisu prošli ni njihovi litvanski susjedi. Oni su već prije godinu dana smatrali da ih je Europska unija prevarila i neopravdano zapostavila na temelju zastarjelih gospodarskih podataka. Ako o prijamu odlučuju objektivni kriteriji, moramo biti primljeni, neprekidno je naglašavao predsjednik Valdas Adamkus. No, Litva još uvijek čeka u hodniku. Zanimanje EU-a za širenje na istok iščeznulo je. Nema traga oduševljenju koji je prožimao projekt prijema mladih demokratskih država u zapadnu vrijednosnu zajednicu. Baltičke države, koje zbog svoje skromne veličine nikome ne mogu nauditi, ali istodobno nikoga istinski i ne zanimaju, ostaju tako prikraćene. U okviru EU-a samo se još Skandinavci zalažu za svoje baltičke susjede, iako su i oni u međuvremenu uvidjeli da se teške borbe u tom kontekstu ne isplate. Ubrzo nakon njemačkih izbora Adamkus je izjavio da se ključ širenja EU-a na istok nalazi u novoj vladi u Bonnu: kako god njemačka vlada pristupi tom pitanju, druge će je slijediti. No, na popisu prioriteta njemačke vlade ta tema zauzima skromno mjesto. To je greška. Upravo bi crveno-zelenoj vladi demokratizacija malih zemalja nakon desetljeća istočnjačke agresije i zapadnog zaborava trebala biti vrednija od pukih riječi. Taj pak proces može na Baltiku biti uspješno proveden samo pod okriljem EU-a. Samo zemlja koja se osjeća sigurnom može uspješno provesti nužne reforme. U toj regiji osjećaj sigurnosti ne može posredovati nitko drugi osim EU- a. Argumenti protiv izdvojenog nastupa su veličina, položaj, i dalje postojeća otvorena nesklonost vodećih krugova u Moskvi nezavisnosti Balta. NATO bi pak na Baltiku bio više čimbenik nemira nego stabilnosti. Naravno, postoji dovoljno izlika za blokadu letonskih ambicija, vezanih za EU. Letonija i Litva postigle su začuđujući gospodarski napredak, ali ih još dijeli dugi put od razine EU-a. Seoske regije zaostaju nekoliko godina za dinamičnim glavnim gradovima. Litvanska nuklearna centrala Ignalina, nužna za domaću opskrbu energijom, ima status potencijalne ekološke katastrofe. Najnoviji proces sastavljanja vlade u Letoniji, u kojem je ovisnost o financijski jakim lobby-skupinama bila važnija od ideologija ili biračke volje, otkrio je duboki demokratski deficit. No, sve bi se to dodatno pogoršalo, a ne poboljšalo, kad bi EU dugo ostavila Balte u čekaonici. Cilj nije trenutni prijem Balta u EU. Prijenos 320 tisuća stranica 'Acquis Communitaire-a' u domaće pravosuđe zahtijeva određeno vrijeme. Ipak, pokretanjem pregovora o prijemu treba tim zemljama dati perspektivu. Riga i Vilnius nadaju se da će odgovarajući signal dobiti u prosincu 1999., kada Europskom unijom predsjeda Finska. Već su prestale polagati ikakve nade u njemačko predsjedateljstvo", zaključuje Hannes Gamillscheg.