US WP 25. I. SANKCIJE IRAKU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 25. I. 1999. Naša bezuba politika prema Iraku "Uoči operacije 'Pustinjska lisica', predsjednik Clinton objavio je narodu da njome 'Sadamu šaljemo snažnu poruku'. Sada se čini da je ta poruka sljedeća: tako dugo dok Sadam Husein odbija surađivati s inspekcijama, pokoravati se rezolucijama UN-a i prestati s nezakonitim krijumčarenjem nafte izvan zemlje, bit će nagrađivan de facto ukidanjem gospodarskih sankcija", piše Frank H. Murkowski, republikanski Senator iz Aljaske. "Takva je barem bila poruka koju je poslao američki veleposlanik pri UN-u Peter Burleigh 14. siječnja, kad je ponudio plan da se ukloni ograničenje iračke prodaje nafte u inozemstvu. Taj je prijedlog bio reakcija na prijedlog (koji je potekao od Francuske, a poduprle su ga Rusija i Kina) da se ukine irački naftni embargo. Nemojte se dati zavarati. Razlike između američkog i francuskog plana su beznačajne. To je kraj UN-ovih sankcija. Rezolucija 687 Vijeća sigurnosti, prihvaćena 1991. na kraju Zaljevskog rata, zahtijeva da međunarodne gospodarske sankcije, uključujući i embargo na prodaju nafte od Iraka, ostaju dok Irak ne obznani i ne uništi svoje programe i oružja masovnog uništenja te bezuvjetno zajamči da nikad neće obnoviti takve aktivnosti. To se, znamo, nije dogodilo. No iz Rezolucije 687 zapravo su, jedan po jedan, izvađeni zubi, uvođenjem i zatim nastavljenim širenjem iznimke u sankcijama - takozvane 'nafte za hranu'. Iako su humanitarni ciljevi programa 'nafta za hranu' plemeniti, Sadam je već pokvario program u vlastitu korist upotrebom povećanog naftnog kapaciteta za krijumčarenje nafte za gotovinu. (...) Povećanje nezakonite prodaje naftnih proizvoda podudarilo se s provedbom programa 'nafta za hranu' 1995. Dio te nezakonito prodane nafte kreće se duž tursko-iračke granice. Značajnija količina kreće se morem kroz Perzijski zaljev. Izvoz nedopuštene iračke nafte skočio je za nekih 50 puta u protekle dvije godine, na gotovo pola milijarde dolara. Nadalje, Irak stalno povećava nezakonit izvoz nafte u Jordan i Tursku. Nafta je Sadamov konop za spašavanje; ona hrani njegovu sposobnost da financira svoje tvornice smrti i ponovno gradi oružja masovnog uništenja. Prihodi od izvoza nafte kroz povijest su gotovo sva devizna zarada Iraka. U godini prije operacije Pustinjska oluja, irački izvozni prihodi iznosili su ukupnih 10,4 milijarde dolara, od čega se 95% pripisuje nafti. Irački uvoz u istoj godini, 1990., ukupno je iznosio samo 6,6 milijarda dolara. Sjedinjene Države predlažu podići gornju granicu za jedini izvozni proizvod koji je važan. Osim toga, one su spremne ublažiti strogost koja se primjenjuje na ugovore za rezervne dijelove i drugu opremu potrebnu da bi iračka industrija bolje radila. Francuska, Kina i Rusija, naravno, nisu poduprle Pustinjsku lisicu a već neko vrijeme žele ukloniti irački embargo. One su spremne staviti gospodarski dobitak ispred međunarodne sigurnosti, jer ti umiritelji Iraka mogu zaraditi milijarde u svijetu poslije sankcija. (...) Zašto je Clintonova vlada spremna ići tim putem? Zato što je naša iračka politika propala. Oslanjamo se na Kofija Annana i iračke umiritelje koji potpisuju besmislene dogovore o inspekcijama sa Sadamom. Ti su dogovori beskorisni od trenutka njihova potpisivanja. Kad smo povukli svoje zračne snage u posljednjem trenutku u listopadu, naša je iračka politika pretrpjela gotovo smrtonosan slom. Ona se konačno slomila kad smo odlučili udariti u vrijeme kad je Predsjednikova vjerodostojnost bila najniža, a približavanje Ramazana jamčilo da Sadam lako može preživjeti naš napad. Apsurdnost naše politike zrcali činjenica da su u prosincu naši bombaši ciljali rafineriju nafte u Basri, da bi na kraju napada obećali potporu u ponovnoj izgradnji iračkog kapaciteta za izvoz nafte. Loša politika koja nas je ovamo dovela mora se promijeniti. Kao prvi korak, vlada bi trebala odustati od ukidanja i okrenuti se pooštravanju sankcija. Drugo, kad UN u svibnju bude ponovno razmatrao odobrenje programa 'nafta za hranu', Sjedinjene bi Države trebale iskoristiti pravo veta da stave točku na taj program, koji je Sadamu dopustio da obnovi svoju političku i vojnu potporu. Možemo baciti Sadama na koljena uzimajući mu mogućnost da na tržište iziđe sa svojom naftom i tako mu uskraćujući gotovinu. Ne samo da bi Sjedinjene Države trebale ojačati zabranu nafte i operacije inspekcija; vlada bi također trebala razmotriti politiku sličnu zračnoj blokadi koju namećemo u zoni zabrane leta. Stroga politika zabrane izvoza nafte ono je što nam treba. Samo tada će Sadam shvatiti da je suradnja s inspektorima UN-a jedini način da se njegovo gospodarstvo opet izgradi. Politika koja se temelji na takozvanim humanitarnim temeljima - nafta za hranu - ne samo da je propala već je omogućila opstanak Sadama Huseina."