ES 25. I.EL PAIS MEĐ.OLIMP.ODBOR

ŠPANJOLSKA EL PAIS 25. I. 1999. Staklena kuća "'CITIUS, ALTIUS, fortius...' Motu koji se zalaže za tjelesno nadmetanje olimpijskih športaša trebao bi se dodati još jedan zahtjev - čestitost voditelja pokreta koji je prije više od jednog stoljeća utemeljio Pierre de Coubertin. Sirova istina, otkrivena u posljednjih nekoliko tjedana, jest da ni oni koji bi se trebali zalagati za olimpijske ideale nisu nepotkupljivi. Otkazi i još neke mjere koje je jučer u Laussanei najavio predsjednik Međunarodnoga olimpijskog odbora kako bi popravio stanje u toj organizaciji trebali bi biti samo početak vrlo zahtjevnog puta, nužnog za vraćanje povjerenja u Međunarodni olimpijski odbor. Nitko sada više ne vjeruje da je loše ponašanje članova toga odbora - a riječ je o eliti od 114 profesionalaca iz cijeloga svijeta, među kojima su brojni političari, plemići, visoki dužnosnici, umirovljeni časnici i nekada slavni športaši - ograničeno samo na slučaj Salt Lake Citya i na Zimske olimpijske igre 2002. godine. Australski olimpijski dužnosnici nedavno su priznali da su podmitili dvojicu članova Međunarodnog olimpijskog odbora kako bi zajamčili njihovo glasovanje u korist Sidneya kao grada u kojemu se trebaju održati Olimpijske igre sljedeće godine. Sada otkrivene nepravilnosti, za koje se vjerojatno ne bi ni znalo da jedan od članova MOO-a, Švicarac Marc Holder, nije odlučio progovoriti, nisu ništa novo. Konkretno, potječu od vremena kad je, osamdesetih godina, odjednom počelo pristizati mnogo novca MOO-u zbog astronomskih cijena za pravo na televizijski prijenos olimpijskih igara, a MOO je neprofitna organizacija. Glavni zadatak MOO-a je određivanje koji će gradovi biti organizatori toga planetarno važnog događaja, Olimpijskih igara. I upravo to se našlo u vrtlogu orkana od trenutka kad su gradovi počeli zarađivati održavanjem Olimpijskih igara. Neizbježno, natezanje ocjena olimpijskih dužnosnika na jednu ili drugu stranu pretvorilo se u glavni cilj, pa su u tu svrhu glavni gradovi Europe, Azije, Amerike i Oceanije potrošili mnogo novca. A nije sve to bilo besprijekorno. Ako se i ostave po strani slučajevi dokazane korumpiranosti pojedinaca, MOO je anakronična ustanova kojoj su nužne hitne reforme. Nije razumno da to moćno vijeće zaduženo za promicanje amaterskog bavljenja športom na svjetskoj razini i organiziranje Olimpijskih igara svake četiri godine, bude uglavnom gerontokracija (članovi MOO-a se povlače u dobi od 80 godina, a neki su i doživotni članovi), a takvo se stanje nastavlja novim biranjima. Ako je biranje nekoga člana toga odbora već samo po sebi prava demokratska hereza, mehanizmi predviđeni za izbjegavanje situacija koje su i izazvale jučer najavljene promjene sve su samo ne djelotvorni. Juan Antonio Samaranch, star 78 godina, nalazi se na čelu MOO-a od 1980. Svi mu priznaju poboljšanja koja je ostvario, a sada ima prigodu, u posljednjem dijelu svojeg mandata, da svom nasljedniku preda suvremeniji i reprezentativniji MOO, učvršćen i oslobođen sumnja. Staklena kuća Chateau Vidy u Lausannei, u kojoj se nalazi sjedište olimpijskog pokreta, mora biti upravo to, mjesto transparentnosti", stoji u uvodniku lista.