ES 13. I. ABC O KORUPCIJI U MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

ŠPANJOLSKA ABC 13. I. 1999. Međunarodna korupcija "Poslije korupcije u političkim strankama i vladama pojedinih država, na red su došle i međunarodne ustanove. Sada se vidi da UN- ovi inspektori nisu samo provjeravali proizvodi li Irak oružje za masovno uništavanje, nego su istodobno špijunirali i za Pentagon koji im je prethodno objasnio što ga sve zanima u toj državi. Najnovija bombardiranja vođena su zahvaljujući informacijama prikupljenima na taj način. A to je, osim što uvelike prelazi mandat tih inspektora, jasno kršenje sporazuma i duha Ujedinjenih naroda. I tko će sada vjerovati UN-ovim dužnosnicima? Izbio je i škandal s Međunarodnim olimpijskim odborom. Sada znamo da je Salt Lake City mnogo toga darovao tom odboru, od stipendija za djecu njegovih dužnosnika do plaćanja estetskih kirurških operacija za neke od njih, a sve samo zato da dobije održavanje budućih zimskih Olimpijskih igara. Krećući se istim tragom, otkrilo se da to nije bio izuzetak nego pravilo. I da davanje darova članovima Međunarodnog olimpijskog odbora malo po malo postaje običaj, da se za to zna i da to svakodnevna praksa na neki način i legitimizira. Čak i sam Samaranch dobio je u Salt Lake Cityu 'mali' dar vrijedan šest tisuća dolara. Drugim riječima, nakon 'dopingiranih' športaša, sada imamo i 'dopingirane' dužnosnike. I na kraju, tu je i škandal koji je izbio u Bruxellesu, gdje je sam vrh Europskog povjerenstva optužen za korupciju i gledanje kroz prste pri nailasku na slučajeve korupcije. A ako je Europsko povjerenstvo zametak buduće europske vlade, sve nam je jasno. I ona će se roditi s istočnim grijehom, kao i svi ljudi. Ne znam što se sve zbiva u Bruxellesu, ali zato dobro znam kako je u UN-u, budući da sam u toj staklenoj građevini na East Riveru radio 24 godine. I mogu vam reći da su tamo rasipništvo, protekcionizam i krađe svakodnevna pojava. Ne želim reći da su sve međunarodne organizacije korumpirane, ali vam tvrdim, i to me jako smeta, da zrak koji se u njima udiše bilo kakvo profesionalno i etično ponašanje čini gotovo nemogućim. Visoke dužnosnike na položaje gotovo uvijek biraju zbog političkih razloga, a ne zbog njihove sposobnosti ili njihova poštenja. Stoga nimalo ne čudi da među njihovim podređenima, mnogo bolje pripremljenima za taj posao, vladaju strašne frustracije. A isto je i s njihovim aktivnostima, izloženima svim vrstama pritisaka, s nepravdama koje vapiju do neba. Poslije nekoliko godina provedenih u takvoj okolini, čak i neki mladić ili djevojka koji bi u to okružje stigli s nekakvim iluzijama, uskoro postaju cinični ili beskrupulozni. Ili i jedno i drugo istodobno. Da stvar bude još gora, nadzor nad tim ustanovama jako je relativan. Države članice zanima samo kako da ostvare nekakav dobitak, a to pokušavaju uz pomoć dužnosnika koje su poslale u te organizacije. Unutarnje funkcioniranje same organizacije posve je zanemareno. A to znači da, bez obzira na sve, te organizacije zapravo nadziru same sebe. Svi znamo da je to najbolji način za izbjegavanje bilo kakvog nadzora, pa se zbog toga korupcija samo povećava. Sve dok, zbog nekih vanjskih, nepoznatih razloga, škandal ne izbije u javnost, kao što je to bilo u slučaju Salt Lake Citya. A nije to nevažan slučaj. Svi se mi nalazimo na putu prema svijetu koji se sve više povezuje, ali se nismo pobrinuli za stvaranje međunarodnih ustanova koje bi ispunjavale makar minimalne kriterije djelotvornosti, korektnosti i etike. Budući da su svačije, te ustanove zapravo nisu ničije, a tako i djeluju. Ako se jednoga dana netko pozabavi čišćenjem svega gnoja koji se tamo nakupio, imat će više posla od Herkula iz one poznate legende o čišćenju štala. Jer, možemo biti sigurni da je korupcija, velika na državnoj razini, na međunarodnoj razini još i veća, mnogo veća, jednostavno zato što na državnoj razini postoji nadzor koji ne postoji na višoj razini. Sada se barem o tome počelo govoriti. A od nečega se mora početi", piše Jose Maria Carrascal.