ZAGREB, 26. siječnja (Hina) - Svaki kič, pa i znanstveni, mora, da tako reknemo, zadovoljiti dva uvjeta: mora ga netko "ponuditi" i netko "kupiti". U današnje vrijeme u Hrvatskoj, a i šire, svjedoci smo hiperprodukcije znanstvenog
kiča, objašnjavaju dr. Ivan Gutman i dr. Nenad Raos u časopisu Priroda.
ZAGREB, 26. siječnja (Hina) - Svaki kič, pa i znanstveni, mora, da
tako reknemo, zadovoljiti dva uvjeta: mora ga netko "ponuditi" i
netko "kupiti". U današnje vrijeme u Hrvatskoj, a i šire, svjedoci
smo hiperprodukcije znanstvenog kiča, objašnjavaju dr. Ivan Gutman
i dr. Nenad Raos u časopisu Priroda. #L#
Prema istraživačkom paru Gutman-Raos, proizvod koji se može
opisati kao znanstveni kič takav je da samo po obličju nalikuje
znanstvenom uratku, a to stvarno nije. Može se proizvesti lako i
lako umnažati, a može dobiti i dovoljno visoku ocjenu prema
kriterijima zemlje u kojoj je nastao. Za takav se kvaziznanstveni
proizvod može od "utjecajnih struktura" izvući novac ili neko drugo
društveno priznanje.
Proizvođači znanstvenog kiča ljudi su koji se bave znanošću, ali ih
znanost kao takva uopće ne zanima, tvrde Gutman i Raos.
Istraživači, navode i primjere kakvim se trikovima koriste
znastveni kičeri kod citiranja: Obilno citiraju radove prijatelja
koji njih citiraju. Citiraju vlastite radove. Kao recenzenti
nepovoljno ocjenjuju radove u kojima nisu citirani i obrnuto.
Znastveni kičeraj, osobito kod nestručnjaka, stvara iluziju da
imamo vrhunskih znanstvenika, zaključuju autori. A upravo je takva
iluzija temelj svakog kiča, pa i onoga u znanosti.
(Hina) ld ld