ŠV 21. I. NZZ: AMER. JAKA-SLAB PREDSJ

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 21. I. 1999. Slab predsjednik - jaka Amerika? "Govorom o stanju nacije, po običaju uprizorenom radi postizanja političkog učinka, predsjednik Clinton pokušao je pobuditi dojam o odlučnom obavljanju predsjedničke dužnosti. Posredovana je ali ne i izrečena populistička poruka da on, Clinton, vodi računa o problemima 'naroda' dok se republikanci u Kongresu upravo pripremaju srušiti jamca američkog napretka. Bio je to neobičan ritual - Predsjednik je drsko propovijedao, sam hvalio svoje poteze i prizivao visoke američke ideale, neposredno nakon što je njegov odvjetnik u Senatu tumačio da mu klijent nije počinio krivokletstvo ni ometao pravosudni sustav. Činilo se da tu nešto nije u redu. Spektakl vjerojatno nije bio vjerodostojan čak ni često spominjanom 'narodu', koji po anketama najvišim ocjenama ocjenjuje Predsjednikovo obavljanje dužnosti, a najnižim Clintonov karakter i iskrenost. No, unatoč svojim opetovanim zahtjevima da Kongres mora učiniti ovo ili ono, optuženi će Predsjednik provesti malo ili čak ništa od prikazanog dugog popisa političkih ciljeva. Kada kao 'mrtvo puhalo' - što bi bio i bez procesa o njegovoj smjeni - želi nešto ostvariti na području zakonodavstva, prisiljen je surađivati s republikancima. Istodobno je radi preživljavanja na predsjedničkoj dužnosti upućen na odlučnu potporu demokrata. Teško će uskladiti te dvije ovisnosti, posebno ako se prisjetimo da će predsjednički izbori, sazvani za g. 2000., početi bitno utjecati na političke računice te će nadstranačka suradnja biti iznimka a ne pravilo. U početku valja naglasiti da zbivanja u Washingtonu neće obilježiti Clintonov popis političkih želja već postupak njegove smjene, iako Predsjednik pokušava sve kako bi omeo tijek i tog postupka i skrenuo pozornost s njega. Njegovi su postupci usmjereni na opovrgavanje opravdanosti postupka smjene i ocrnjivanje njegovih tužitelja s kojima bi morao surađivati želi li ipak još ostvariti neke svoje političke ciljeve. Tako stoje stvari u 'podijeljenom sustavu vladanja', koji Amerikanci proteklih godina preferiraju. Po tom bi načelu politika mogla i dalje ostati blokirana. Doduše, Amerika je, gleda li se općenito, sasvim dobro funkcionirala uz tu 'blokadu'. Savezne financije uravnotežene su između ostalog i zato što su pretpostavke za rast stvorene već prije, povoljna je konjunktura omogućila bogatiji priljev državnih prihoda te zahvaljujući republikanskom otporu nisu prihvaćeni novi skupi državni programi. Stoga je glavno pitanje i dalje ne bi li zemlja sljedećih 21 mjesec bolje živjela sa slabim predsjednikom, kojem su potkresana krila, nego s predsjednikom koji bi - radi pobjede na izborima - morao razvijati nove inicijative. Čini se da Amerikanci, ispitani u anketama, sada daju prednost prvoj varijanti. To mišljenje 'tihe većine' djeluje pomalo kratkovidno. Koliko uistinu može biti snažna Amerika uz slaboga predsjednika? Vodeća sila, koja se osjeća tako nadmoćnom i nedodirljivom da hvalisavo prijeti i iskušava izdvojeni nastup, ljuti i vrijeđa saveznike, istodobno zaboravljajući svoje ideale i povlačeći svoje institucije po blatu, ostavlja krajnje podijeljen dojam. Gospodarsko blagostanje samo po sebi ne čini vodeću silu - o tome bi ponešto mogla reći i Europska unija. Bliski istok pokazuje da Amerika danas tek vrlo slabo može pokrenuti svoje prijatelje - čak i one koje financira. Perzijski zaljev i Balkan jasno nagovješćuju da SAD istodobno vrlo slabo impresionira svoje neprijatelje. Govorom na Capitolu nije moguće preko noći steći politički kapital koji je prethodno lakoumno proigran", drži komentator