US WP 21. I. RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 21. I. 1999. Uključiti Rusiju "Rusija je u Clintonovu obraćanju naciji prikazana samo kao glavobolja - nuklearna prijetnja, moguć izvor nuklearnih materijala i tehnologije koji dolaze u 'krive ruke'. Zabrinutost g. Clintona, kao i njegov prijedlog da se potroši više za zaštitu ruskog nuklearnog oružja, dobrodošli su. No oni također pokazuju kako je daleko otišao američko-ruski odnos. Početkom svog predsjednikovanja, g. Clinton je Rusiju smatrao izazovom i prigodom. Sad ju opisuje samo kao problem koji treba riješiti. To je razumljivo, ali pogrješno. Sigurno se Rusija nije razvila onako kako se g. Clinton u prvim poslijesovjetskim danima nadao. Dok je američko gospodarstvo raslo u svakoj godini njegove vlasti, rusko je stalno opadalo. Njezino gospodarstvo sad čini tek nešto više od 1% svjetske gospodarske aktivnosti, u usporedbi s američkim udjelom koji iznosi više od jedne petine. S takvom neravnotežom, nezamislivo je ravnopravno partnerstvo o kojemu su g. Clinton i ruski predsjednik Jeljcin nekad govorili. No pogrešna je pretpostavka da će ruske nevolje trajati vječno. Clintonovoj vladi nije teško opravdati veze s jednostranačkom diktaturom koja vlada Kinom, ne toliko zato što je Kina danas važna već zato što bi mogla narasti u gospodarsku i vojnu silu. Koliko je onda važnije biti uključen u demokraciju u razvoju, poput Rusije, koja bi se dugoročno također mogla razviti u konstruktivnog i prosperitetnog igrača na svjetskoj sceni. Što to znači u praksi? Najpreči međunarodni problem Rusije jest njezin vanjski dug. Ona ove godine ne može nikako ispuniti svoje obveze, i zemlje i banke kreditori morat će odrediti reprogramiranje. Sjedinjene bi Države mogle povesti vodeću ulogu zahtjevom za otpisivanje duga iz sovjetskog razdoblja. To bi, a da se ne nagradi slaba gospodarska izvedba Rusije, istaknulo američku nadu i vjeru da je poslijesovjetska, demokratska Rusija nova zemlja u novom razdoblju. Vlada se također ne bi smjela ponašati kao da je u Rusiji sve izgubljeno. Promjena je došla tako brzo da je lako zaboraviti napredak tijekom proteklih 10 godina. Političke stranke, slobodan tisak, lobiji za zaštitu okoliša i druge građanske organizacije, milijuni Rusa koji putuju u inozemstvo - sve je to bilo, ne tako davno, nezamislivo. Sad, uz ugroženost nekih novostečenih sloboda i posrćuće gospodarstvo, američka potpora demokraciji još je važnija. Studentske razmjene, poslovno obrazovanje, izobrazba novinara - te vrste pokušaja sad su važne, a još su važnije za sljedeći naraštaj. Vlada se suočava s mnogim zaprekama politici uključenja u Rusiji. Tu su njezino vlastito razočaranje, sumnja mnogih u Kongresu, kontraproduktivno ponašanje sadašnjih ruskih vlasti. No te zapreke ne bi smjele pomutiti dugoročne ciljeve koji ostaju. Američka politika prema Rusiji mora biti više od nuklearnih bomba, a g. Clinton mora predvoditi", zaključuje uvodničar lista.