US IHT 2. - 3. I. FLORA LEWIS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2./3. I. 1999. Učenje djelotvornosti u svjetskoj zajednici "Nedugo nakon Drugoga svjetskog rata, Henry Luce, utemeljitelj novinskog carstva Time - Life, proglasio je da će sljedećih sto godina biti 'stoljeće Amerike'. Jedan naraštaj kasnije, nije uopće tako izgledalo. Hladni rat, Vijetnam, Treći svijet iscrpili su američko samopouzdanje i naveli narod da razmišlja o rizicima uključenja. Činilo se da je došao kraj jednog razdoblja", piše Flora Lewis. "Sada, uoči XXI. stoljeća, američka uloga još jednom neprijeporno prevladava. Amerika sebe naziva 'nezamjenjivom zemljom'. I stvarno, iako ne može činiti što hoće, ništa se konstruktivno bez nje ne može učiniti. Nikad nije bilo takvog gomilanja moći. Politički, vojno, gospodarski, kulturno, tehnološki - Amerika prevladava na svakom polju. Čak ju i neki američki analitičari nazivaju carstvom, jer je njezina moć usporediva s klasičnim Rimom u njegovoj sposobnosti da druge zemlje ili skupine zemalja spriječi nametanjem svoje, protivne volje. No ako je Amerika carska u svom dosegu i utjecaju, riječ je o jedinstvenoj vrsti prevlasti nepoznatoj povijesti, jer se svjesno temelji na savezu resursa i volje, koje stalno traže međusobno približavanje. Ona je otvorena svima koji se žele priključiti, i stalno se obraća 'međunarodnoj zajednici' za potporu i ozakonjenje. Kad Sjedinjene Države ne pokažu primjeren obzir za interese svojih različitih partnera, one na ovaj ili onaj način osjete ograničenja svoje moći. Stalna potreba da se drugi okupe pokazuje da one priznaju 'međunarodnu zajednicu' koja stječe značaj. Trenutačni sukob s Irakom primjer je dileme s kojom se Sjedinjene Države suočavaju kad odluče samostalno djelovati, a ne uspiju uvjeriti ključne sile na sudjelovanje ili barem na suzdržavanje od osude. Daleko od toga da prisile Sadama Huseina na priznanje da je njegova moć 'smanjena' bombardiranjem, kao što je Washington objavio, prosinački je napad donio njegovu reakciju namjernog izazivanja daljnjeg sukoba napadanjem zrakoplova koji su nametali 'zonu zabrane leta'. Očito on drži da će bude li snažno i dovoljno pametno vršio pritisak, sve osim Britanije moći odvratiti od podupiranja Sjedinjenih Država. On je svjestan, što Washington izbjegava jasno pokazati, da Sjedinjene Države mogu bombardirati same, ali da same ne mogu nametnuti djelotvorne sankcije. Vjerojatno će, pretjeravši kao i obično, Sadam završiti bez dodatnog popuštanja i suosjećanja koje traži od arapskog svijeta i ostatka UN-ova Vijeća sigurnosti. I dalje će to biti slijepa ulica. No bit će jasno da on još može pokazivati prkos. A Sjedinjene Države morat će priznati (kao što su prešutno učinile svojim ograničenim napadom za smanjenje moći, no ne i zbacivanje Sadama) da im unilateralna akcija ne donosi ono što žele. No, također za razliku od prethodnih carstava, koji su željeli nadzor i danak, Sjedinjene Države nemaju jasnu zamisao što žele. To nije samo nedostatak strateške vizije ili lucidnog raščlanjenja politike, to je u samoj prirodi ovog novog pokušaja organiziranja svijeta. Washington nema plan koji bi želio nametnuti. On će morati malo po malo izrasti iz savezničke rasprave. Važan odraz i test razvijanja tog pokušaja donijet će 'nova strateška zamisao' NATO-a, na travanjskom summitu povodom pedesetgodišnjice saveza. NATO je stvoren radi jednostavne svrhe odvraćanja te moguće obrane od sovjetskog napada na Europu. Njegov uspjeh učinio je taj cilj zastarjelim. No njezine članice NATO ne smatraju zastarjelim i stoga za njega moraju naći novo određenje. Tijekom godina savez se već razvija, a s prihvaćanjem novih članica on će poduzeti novi važan korak u svojoj promjeni iz obrambenog pakta u zajednički sigurnosni pakt. No Washington predlaže mnogo širi jezik nove strategije, pozivajući na obranu interesa članica u cijelom svijetu. Francuzi, primjerice, smatraju da to znači sam se proglasiti globalnim policajcem. Oni ni u kom slučaju neće biti jedini koji će biti mučaljivi na zamisao o savezničkoj ovlasti da djeluje bilo gdje. Sjedinjene će se Države bez sumnje morati zadovoljiti skromnijim dužnostima. Američke dužnosti u dijelovima svijeta izvan Europe često nisu dovoljno dobro određene i institucionalizirane. One su svejedno prepoznate. Nije došlo do povlačenja ili ograničenja koji su neki očekivali kad se Sovjetski Savez slomio. No američka se uloga, više nego ikad prije, igra zajednički i u sklopu međunarodne zajednice i drukčije ne može uspjeti."