FR-LE MONDE 20.1.COT O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 20. I. 1999. Kosovo, europska sramota! " Dne 11. lipnja 1998. Sukobi se na Kosovu pojačavaju. Srbijanska policija i vojska sve češće napadaju civile. NATO je uznemiren i planira. Njegov je glavni tajnik 'duboko zabrinut'. No, kaže, 'na mjestu g. Miloševića, ja bih bio zabrinut. Šaljemo mu vrlo jasan znak. On ga jako dobro može shvatiti.' Dne 24. rujna 1998. Novim napadima na Kosovo, Milošević odgovara na odlučne izjave UN-a, NATO-a i kontaktne skupine. Predstavnik američkog State Departmenta izjavljuje: 'Spoj političke i vojne poruke koji upozorava da je NATO sve spremniji ŠsicĆ da djeluje, uvjerit će predsjednika Miloševića da je vrijeme za pregovore.' Dva primjera hvalisanja, među nebrojenim drugima, koji već godinu dana obilježavaju nastup međunarodne zajednice. Istina, u listopadu 1998., SAD je, nastupajući odvojeno, postigao sporazum koji je trebao dovesti do prekida sukoba. Dne 16. siječnja 1999. U selu Račak otkrivena su tijela četrdeset peterice albanskih civila s prostrijeljenim glavama. NATO se odmah uzrujava, planira i 'dorađuje svoje udare'. No čemu, zapravo, služi NATO? U Bosni je NATO već 1993. mogao zaustaviti sukob da SAD nije bezuvjetno odbio izložiti pogibelji život bilo kojeg američkog vojnika. Tako je IFOR pozvan tek početkom 1996. nakon uspostave primirja. Na Kosovu, otkako je počela kriza, NATO raspravlja i prijeti, opisujući krugove u zraku. Istina, na francuski prijedlog, on je u Makedoniji postavio snage čija je jedina zadaća pružiti pomoć OESS-ovim promatračima na Kosovu. Tih se snaga ne tiču pokolji Albanca. Nedavno ih je posjetio francuski ministar obrane. Veselio se, poput mnogih drugih, zbog te konkretne potvrde europskog identiteta u sklopu Saveza. Kakvog identiteta? Tisuću i osamsto europskih vojnika, među kojima sto pedeset Francuza, opremljenih, uvježbanih, odlučnih i naoružanih, koji se helikopterom brzo mogu prebaciti do mjesta gdje nenaoružani i smeteni promatrači OESS-a broje i fotografiraju trupla. Kakav cilj za Europu! Zašto tisuću i osamsto ili više europskih vojnika ne bi danas bili na Kosovu, izravno podupirući promatrače i svojom nazočnošću i odlučnošću sprječavali nasilje srbijanskih snaga, ali i raskalašenost albanskih ekstremista? Zato što smo mi Europljani, od početka jugoslavenskog rata, opterećeni ozbiljnim problemom: naši su čelnici uvjereni da ništa ne možemo učiniti bez Amerikanaca, čak i ako su u pitanju naši bitni interesi. Mi nećemo doći na Kosovo, budući da Amerikanci ne žele tu doći! Čemu nam služi taj Savez? Ponajprije da uz najnižu cijenu jamči strateški nadzor SAD nad Europom. Ne može biti europskog identiteta sigurnosti i obrane unutar sadašnjeg Saveza. No, Europljani, oprez! Nakon Vukovara i Srebrenice, sramota opet pada na nas!", piše Jean Cot, bivši zapovjednik UNPROFOR-a.