ZAGREB, 20. siječnja (Hina) - Inozemnim investitorima nisu atraktivna ulaganja u hrvatske banke, osobito one male, koje teško preživljavaju ekonomske krize. Kod velikih je banaka, pak, problem što država želi zadržati većinski udjel,
što na duži rok neće moći održati iz političkih i gospodarskih razloga, rekao je, između ostalog, menadžer europske podružnice međunarodne konzultantske korporacije Ernst&Young Friedrich Hief. Tema današnjeg predavanja, koje je organizirano u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, bila je Poslovna spajanja i akvizicije u bankarstvu.
ZAGREB, 20. siječnja (Hina) - Inozemnim investitorima nisu
atraktivna ulaganja u hrvatske banke, osobito one male, koje teško
preživljavaju ekonomske krize. Kod velikih je banaka, pak, problem
što država želi zadržati većinski udjel, što na duži rok neće moći
održati iz političkih i gospodarskih razloga, rekao je, između
ostalog, menadžer europske podružnice međunarodne konzultantske
korporacije Ernst&Young Friedrich Hief. Tema današnjeg
predavanja, koje je organizirano u suradnji s Hrvatskom
gospodarskom komorom, bila je Poslovna spajanja i akvizicije u
bankarstvu. #L#
Hief je naveo primjer mađarske privatizacije bankarskog sustava, u
kojem je država, usprkos želji zadržavanja većinskih paketa, na
kraju prodala i 90 posto udjela u nekim bankama.
Prema njegovim riječima, mane hrvatskog bankarskog sustava,
gledajući očima inozemnih investitora, su inozemni dug koji je u
zadnje tri godine povećan za 100 posto, izuzetno visoke kamatne
stope u odnosu na zemlje Europske unije, gdje se kreću od četiri do
šest posto, a koje mogu upućivati ili na visoki rizik ili na
nedostatak novca. Također je, s obzirom na broj stanovnika, previše
banaka, što stvara visoku razinu konkurencije, uz mogućnost
ostvarenja niskih marži i profita.
Teško je ostvariti takve dividende koje će pokriti i visoke stope
adekvatnosti kapitala koje u prosjeku u hrvatskim bankama prelaze
20 posto, a u nekima i 100 posto, smatra Hief.
U Hrvatskoj je, kao i u ostalim tranzicijskim zemljama, kod analize
značajno i pitanje povezanih interesa, kao i to kome su se i zašto
odobravali veliki krediti.
Hief je savjetovao hrvatskim bankarima da potencijalnim
investitorima uvijek daju poštene i istinite podatke, te da
samoanalizom pokušaju procijeniti na koji bi se način povećala
vrijednost banke koja je mogući cilj kupnje. Također je važno
procijeniti koji su ciljevi spajanja ili akvizicije te sklopiti u
prvoj fazi obvezatno ugovor o povjerljivosti.
U zemljama srednje i istočne Europe, prema njegovoj su ocjeni,
posebno jaki politički utjecaji na bankarsku industriju, a stranim
je investitorima značajno ne samo poznavanje regije nego i procjena
ponašanja budućih klijenata.
Kod spajanja domaćih banaka, koje bi na taj način mogle riješiti
unutarnje probleme, Hief je ocijenio najkorisnijim spajanje
njihovih vlasničkih udjela kupovinom ili konsolidacijom. Naime,
nemoguće je napraviti samo spajanje imovine ili prijenos zajmova iz
jedne u drugu banku.
Akvizicija zapravo znači preuzimanje kontrolnog paketa pri kojem
investitor donosi novac, ali je pri tom za investitora povoljnije
ako ima podršku rukovodstva i djelatnika.
Spajanje ili akvizicija banaka su, ocjenjuju u Ernst6Youngu,
postali uobičajeni u suvremenom bankarstvu zbog sve veće
privatizacije i globalizacije bankarske industrije, te smanjenja
fiksnih troškova, povećanja konkurentnosti i profita.
Inače, ta je tvrtka u 1997. u Europi, bez Velike Britanije,
sudjelovala u procjeni 367 tvrtki, te pratila kupovinu njih 65 i
prodaju 133.
(Hina) js vel