IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE - 2.DIO

(nastavak) "3. Državna uprava i lokalna samouprava U prošlogodišnjem sam Izvješću ukazao na nezadovoljstvo građana s državnom upravom, zbog birokratizma i neučinkovitosti. U protekloj godini došlo je do pomaka na bolje, glede tehničke opremljenosti državne uprave. Uvedeno je više stotina računala, a u tijeku je i umrežavanje u računalne sustave. Po opremljenosti informatičkom opremom državnih službi, dostigli smo europske razine. Radi podizanja stručne osposobljenosti državnih službenika održani su brojni seminari i savjetovanja s više od 5.000 polaznika. Kad je riječ o nezadovoljstvu građana s radom državne uprave ne treba zaboraviti da državnu upravu čine još uvijek pretežito naslijeđeni kadrovi iz socijalističkog sustava. Radi toga sam opetovano ustrajao na kadrovskom pomlađivanju, koje se međutim ne provodi dovoljno sustavno, iako ima nekih pomaka. Tako su prošle godine primljena 373 mlada vježbenika, uglavnom visoke stručne spreme. Takva poboljšanja dovode do djelotvornijeg rada državne uprave, pa zato treba s njima ubrzano nastaviti. Istodobno sa započetim kadrovskim preustrojem, osjetno je poboljšan i materijalni položaj radnika u upravi i lokalnoj samoupravi. U prošloj godini prvi je put, s povećanjem plaća isplaćena i božićnica za 212.000 državnih službenika i namještenika, te darovi za djecu i jubilarne nagrade. Radi povećanja učinkovitosti rada državne uprave, potrebno je što prije provesti odgovarajuće promjene, na crti racionalizacije upravnog ustroja, na svim razinama od Vlade do županija i općina. Istodobno ustrajem na zahtjevu za nastavak decentralizacije, te za pojačani nadzor nad zakonitošću rada i ispravnom odnosu prema građanima. Naime, još uvijek se građani nepotrebno maltretiraju zahtijevanjem raznih potvrda i uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave ionako vode službene očevidnike. To dovodi do velikog gubitka vremena i opravdanog negodovanja građana, koje često prerasta i u šire nezadovoljstvo prema državi. Primjerice, od hrvatskih građana, koji imaju osobnu iskaznicu, ponekad se traži još i dostavljanje domovnice, iako državnim službenicima mora biti poznato, da nitko ne može dobiti osobnu iskaznicu tko nije hrvatski državljanin. Svako nepotrebno birokratiziranje mora već jednom prestati. Državna uprava mora, u svakom pogledu, postati stvarni, stručni, servis građana i gospodarstva, a time i objektivan predstavnik i zaštitnik državne vlasti. Što se pak tiče lokalne samouprave, podsjećam da je Hrvatska i u teškim ratnim okolnostima pristupila ustrojstvu lokalne samouprave, sukladno svom Ustavu, svojim tradicijama, a i Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi. Ustroj lokalne samouprave, kojeg čini 20 županija, Grad Zagreb, 121 grad i 420 općina, pokazao se dobar, jer je na najbolji mogući način približio građanima obavljanje javnih službi. Neprijeporna je činjenica da su naši gradovi i vraćene povijesne općine, postali pokretači svekolikog razvitka, te više napredovali u proteklih 6 godina nego desetljećima u prijašnjem socijalističkom poretku. Ipak, treba priznati da neki od gradova i općina, poglavito na području od posebne državne skrbi, nemaju dovoljno vlastitih prihoda za podmirenje zakonskih obveza, a kamoli za razvojne projekte. Država mora osigurati i u tim, za Hrvatsku iznimno važnim područjima, sveukupni gospodarski i duhovni razvitak. Stoga treba pronaći način da se podmire razlike između vlastitih prihoda i obveza. Mnoga, i europska, iskustva upućuju na neophodnu potrebu djelomičnog financiranja lokalne samouprave iz državnog proračuna. Hrvatska Vlada mora predložiti takav način financiranja koji će osigurati, županijama, gradovima i općinama, prihode s kojima mogu utjecati na kulturni, prosvjetni, komunalni i gospodarski razvitak, koji će doprinositi kvaliteti života na njihovu području, a time i stvaranju uvjeta da mladi ljudi ostanu živjeti na rodnoj grudi, u zavičaju, u blizini roditeljskog doma. Zato sam i u prošlogodišnjem Izvješću preporučio decentralizaciju državne uprave, kako bi se proširila nadležnost lokalne samouprave, osobito u povećanju nadležnosti velikih gradova i županija (glede opremanja i održavanja škola, javnog zdravstva, kulturnih ustanova itd.). U tom smislu jačanje materijalnog položaja i odgovornosti županija, gradova i općina treba nastaviti. 4. Nacionalno-državna i građanska sigurnost U same temelje ustroja hrvatske države ugrađene su sve sastavnice nacionalno-državne i građanske sigurnosti, od Ministarstva obrane, ministarstava unutarnjih i vanjskih poslova, do Ureda za nacionalnu sigurnost, sa svim potrebnim sastavnicama obavještajne i protuobavještajne službe. Svoje temeljne zadaće u stvaranju hrvatske države, osiguranju njene teritorijalne cjelovitosti i visoke razine građanske sigurnosti, obavili su iznimno uspješno, usprkos početnom neiskustvu i mnogim teškoćama. Jednako tako svi spomenuti subjekti bili su uspješni u obrani hrvatstva u BiH, te u osiguranju strateških interesa hrvatske države. Radi osiguranja trajne opstojnosti demokratske hrvatske vlasti i stabilnosti društvenog poretka, opće vladavine prava i zaštite građanskih prava, te fizičke i imovinske zaštite građana, potrebno je i nadalje pomno razvijati i usavršavati sustav nacionalno- državne sigurnosti. To je zadaća od strateške važnosti, osobito u današnjem globaliziranom svijetu, gdje se u sveopćem nadmetanju vode bitke između mnogih država i velesila, za osiguranje svoje dominacije, odnosno svojih političkih i gospodarskih utjecajnih sfera. Od kakve je to važnosti, za samu opstojnost nezavisne i demokratske Hrvatske, svjedoče, i u proteklih godinu dana, brojni, ne slučajni, pokušaji diskreditacije i rastrojstva osobito svih ključnih sastavnica nacionalno-državne sigurnosti. Suočeni s ovakvim stvarnim stanjem, lišeni svih iluzija o pravednosti svjetskog poretka, smatram iznimno važnim da briga za nacionalno-državnu sigurnost, uistinu, postane sastavnim dijelom nacionalne, političke i moralne svijesti, i savjesti, svih sastavnica hrvatskoga društveno-političkog života, i svakog hrvatskog građanina. Pred Ministarstvom obrane zadaća je odgovorne provedbe mirnodopskog ustroja, ne smanjujući pri tome operativnu spremnost oružane sile. Glavni napori moraju biti usmjereni na jačanje sustava obrambene politike, svekoliku modernizaciju postrojbi Oružanih snaga, razvitak informatičkih i komunikacijskih sustava, te na usavršavanje izobrazbe i obuke. Na tim osnovama treba težiti suradnji i savezu sa sjeverno- atlantskim i europskim sigurnosnim sustavom, ali i sa svim prijateljskim zemljama. Brojčano smanjenje vojske, radi smanjenja proračunskih izdataka, mora se nadomjestiti tehničkom modernizacijom, kako bismo i u budućnosti, gradeći na iskustvima iz Domovinskog rata, imali profesionalnu, učinkovitu i jaku oružanu silu. Pred Ministarstvom unutarnjih poslova zadaća je očuvanja ukupnog povoljnog stanja javnog reda i sigurnosti. Raščlanjujući postignute rezultate, vidljivo je održavanje pozitivnih tendencija smanjenja ukupnog kriminaliteta iz prethodnih godina, istodobni porast razine djelotvornosti otkrivanja sve raširenijih kaznenih djela, te dalje poboljšanje stanja sigurnosti u cestovnom prometu. Treba učiniti dodatne napore radi postizanja još boljih rezultata, kako u sprečavanju i otkrivanju svih, a napose najtežih kaznenih djela, tako i u osiguranju visokog stupnja osobne i imovinske sigurnosti građana, osobito u zaštiti ljudskih prava. U ovoj godini potrebno je do kraja provesti racionalan i svrhovit mirnodopski ustroj Ministarstva, vodeći računa o nužnosti smanjenja proračunskih izdataka. Veliki izazovi stoje pred hrvatskom sigurnosnom zajednicom. Ključan je doprinos službi jačanju unutarnje sigurnosti i stabilnosti, u borbi protiv svih oblika organiziranog kriminala (napose trgovina drogom i oružjem), preventivnom djelovanju i onemogućivanju terorizma, te osobito učinkovitijem protuobavještajnom radu, kao jedinom pravom odgovoru sve intenzivnijim aktivnostima stranih obavještajnih, i paraobavještajnih, službi na brojnim područjima društvenog i državnog života naše Domovine. IV. GOSPODARSTVO 1. Ocjena proteklog razdoblja Visoki dome! U proteklom razdoblju, od osamostaljivanja hrvatske države, pa i u protekloj godini, ostvareni su znatni rezultati u obnovi i podizanju gospodarskog života. Zasnovani su temelji tržišno-socijalnog gospodarstva, koje smo uspjeli sačuvati i u najtežem ratnom vihoru. Pretvorba i privatizacija poduzeća u društvenom vlasništvu uglavnom je privedena kraju. Posebno treba istaći provedbu privatizacije naslijeđenog stambenog fonda u društvenom vlasništvu. U privatizaciji društvenih poduzeća sudjelovalo je oko dva milijuna građana, pretežito uposlenih i ratnih stradalnika, ali i iz svih drugih slojeva stanovništva. Stanove s velikim popustom otkupilo je više od 300.000 ljudi, za prosječno manje od jedne petine njihove stvarne vrijednosti. Sve to ukazuje na društveno-socijalnu širinu provedbe pretvorbe i privatizacije u interesu najširih slojeva hrvatskih građana. A upravo ta se činjenica često želi po svaku cijenu negirati, s neosnovanim tvrdnjama o tobožnjoj privilegiranosti samo nekih, koji su se obogatili u provedbi pretvorbe. Uvođenjem nacionalne valute, konačno je slomljena hiperinflacija, te uspostavljena stabilnost cijena i tečaja domaće valute. Zadnjih nekoliko godina svjedoci smo i rasta bruto domaćeg proizvoda, po stopi od 6% godišnje, koja je bila najveća među srednjoeuropskim zemljama u tranziciji. Ostvareni su znatni rezultati u preustrojstvu kriznog socijalističkog i u ratu narušenog gospodarstva. Sanirano je više od stotinu poduzeća, čime je spašeno na desetke tisuća radnih mjesta. Postignuti su krupni rezultati u obnovi razorenih područja, te u rješavanju prognaničko-izbjegličke krize. U prilog tvrdnji o međunarodnom priznanju gospodarske stabilnosti govori i u zadnjem mjesecu odobreni kredit Svjetske banke za restrukturiranje Hrvatskih željeznica u iznosu od 101 milijun američkih dolara, te austrijske Hypo Banke, s potporom austrijske državne banke za kreditiranje izvoza u iznosu od 9,5 milijardi austrijskih šilinga (4,75 milijardi kuna) za kreditiranje obnove i razvitka Istočne Slavonije i hrvatskog turizma. 2. Ostvareni rezultati u 1998. Gospodarska kretanja u 1998. obilježava niz postignuća. Prvi put, nakon 1994., u 1998. godini prevladana je stagnacija izvoza. To je utjecalo na to da je rekordni platnobilančni deficit iz 1997., od oko 12,5% bruto domaćeg proizvoda, smanjen u protekloj godini na oko 7,5%, odnosno za oko milijardu američkih dolara. Odgovarajućim mjerama gospodarske politike, treba učiniti sve da se deficit u dogledno vrijeme svede na oko 3% bruto domaćeg proizvoda. Od posebnog je značenja i ostvarenje viška središnjeg proračuna u iznosu od 1,6 milijardi kuna, tj. oko 1% bruto domaćeg proizvoda. Za taj je iznos, naravno, smanjen i ukupni javni dug. To je postignuto unatoč poreznom rasterećenju ukidanjem doprinosa za dječji doplatak i vodoprivredu. Veća usmjerenost na izvoz, kojoj je nužno prethodilo ograničavanje domaće potrošnje, dovela je do stanovitog usporavanja privredne aktivnosti, tako da je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda u 1998. godini bila nešto niža, u odnosu na nekoliko prethodnih godina. Gospodarski život u 1998. godini kretao se u uvjetima održavanja makroekonomske stabilnosti. Inflatorni učinak uvođenja PDV-a bio je manji od očekivanog. Pozitivni pomaci ostvareni su u većini gospodarskih djelatnosti. Nastavljena je obnova u ratu nastradalih područja, a u svezi s tim povećan je i povratak prognanika i izbjeglica. Unatoč svim poteškoćama, s kojima smo bili suočeni od stjecanja nezavisnosti zemlje, ostvaren je i znatan porast standarda širokog sloja stanovništva. Posebno treba istaći da su mirovine u protekloj godini porasle između 15-40%, odnosno u prosjeku za više od 20%, pri čemu su najviše povećane najniže mirovine. Došlo je do osjetnog jačanja srednjeg sloja. O tomu svjedoče i podaci da je samo tijekom 1998. godine uvezeno oko 85 tisuća osobnih automobila, čija je vrijednost oko 4,5 milijarde kuna, a prethodne 1997. godine čak 119.747 automobila, u vrijednosti oko 5 milijardi kuna. Uzlaznu putanju uvoza vozila imamo u svih proteklih šest godina. Broj registriranih osobnih vozila u privatnom vlasništvu od 1992. godine do konca 1998. godine povećao se za 306 tisuća, a 490.319 osobnih vozila registrirano je prvi put. Od ukupnog broja od 200.000 osobnih vozila registriranih u 1997. i 1998. godini prvi put, na srednja i luksuzna vozila otpada oko 162.000. O jačanju stališa srednjega sloja svjedoče nam i podaci o desecima i desecima tisuća hrvatskih građana koji sve više odlaze na ljetovanje ili zimovanje u druge, ne samo susjedne zemlje. U prošloj godini inozemni turistički promet naših građana porastao je - u odnosu na prethodnu - za 10%, a za ovozimsku sezonu dostigao je čak 140.000 izlazaka hrvatskih građana u druge zemlje! U prilog tvrdnje o jačanju srednjeg sloja rječito svjedoči i podatak da je ukupna štednja stanovništva, u kunama i u stranoj valuti u 1998., povećana s oko 30 na oko 36 milijardi kuna, što je povećanje čak za oko 20%. U prošloj 1998. osigurana su, prvi put, znatnija namjenska sredstva za financiranje stambene izgradnje za mlade bračne parove, a ustanovljene su i nove štednokreditne institucije za financiranje takve izgradnje. Osnivanje tih institucija, predstojeća reforma mirovinskog osiguranja, te poticanje drugih oblika dugoročne štednje, bitne su pretpostavke za povećanje ukupne razine nacionalne štednje, kojom se osigurava postizanje očekivanih visokih stopa održivog rasta. Zbog još uvijek nedovoljne uključenosti u međunarodna financijska tržišta, ali i radi vlastite opreznosti u odnosu na kretanja međunarodnog špekulativnog kapitala, neposredni negativni učinci svjetske financijske krize na domaća kretanja nisu bili tako veliki. Međutim, negativne posljedice te krize ipak nas nisu mimoišle, posebno kad je riječ o uvjetima zaduženja u inozemstvu, te o povećanom oprezu stranih ulagača glede prihvaćanja većih privatizacijskih projekata. Unatoč svim pozitivnim rezultatima, ostvarenim u proteklom razdoblju, još uvijek se susrećemo i s nekim veoma ozbiljnim negativnim pojavnostima. Tu prije svega mislim: - na nedovoljno brz rast proizvodnje i zaposlenosti; - na rast registrirane nezaposlenosti; - na sve složenije probleme velike nelikvidnosti; - na visoke kamatne stope; - na izbijanje krize u nekoliko srednjih i manjih banaka; - na visok stupanj različitih oblika potrošnje; - na nesposobnost dijela poslovodstava da bude nositelj poduzetničkih i drugih poslovnih inicijativa; - i osobito na pojavnosti nemoralnog ponašanja, mita, korupcije, te na neučinkovit rad sudstva. Rješavanje svih tih spomenutih problema mora biti u samom žarištu sveukupne državne, i posebno gospodarske, politike u novoj 1999. godini. 3. O gospodarskoj politici u 1999. želim reći: U rješavanju naprijed spomenutih problema, težište gospodarske politike u ovoj godini mora biti: - na učvršćivanju i poticanju tržišnoga gospodarstva; - na poticaju stvaralačkih napora i stručnog usavršavanja gospodarskih poslovodstava; - na poticajima poduzetničkog duha i inovacija radi gospodarskog i tehnološkog napretka; - na ostvarivanju što većih stopa održivog gospodarskog rasta; - na postizanju ravnomjernog razvitka svih hrvatskih krajeva; - na porastu zapošljavanja; - na poticanju i povećanju izvoza i otvaranju prema svijetu; - na privlačenju izravnih stranih investicija; - na stimuliranju svih oblika štednje i investicija, te na promjeni njihove strukture; - na općem jačanju poslovnog morala i financijske discipline, posebno u naplati doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje; - na poboljšanju osposobljenosti i učinkovitosti svih subjekata gospodarske politike. U skladu s potrebom dosljedne provedbe politike usredotočenog napora, te poticanjem kvalitetnijih činitelja razvitka, u proračunu za 1999. godinu ograničen je rast ukupnih javnih rashoda, tako da oni rastu sporije od bruto domaćeg proizvoda, s njihovom preraspodjelom u korist manjeg broja važnijih prioriteta. U ovoj godini jedna od najvažnijih zadaća gospodarske politike mora biti svrhovita djelomična privatizacija javnih poduzeća, i banaka, u većinskom državnom vlasništvu. Radi rješavanja, veoma gorućeg oštrog i složenog, problema nelikvidnosti, Vlada treba poduzeti cjelovit program mjera, s kojima će se unaprijediti platni promet, osigurati urednija naplata za mirovinsko i invalidsko osiguranje, skratiti stečajni postupak te ostvariti urednije poslovanje državne uprave i financija. Ublažavanju problema nelikvidnosti pridonijet će i produljenje roka obračuna i naplate PDV-a s 15 na 30 dana. Hrvatska narodna banka, i u ovoj godini, treba provoditi umjereno restriktivnu monetarnu politiku, da bi se spriječile nagle promjene nominalnog tečaja kune, izbjegle pojave kreditno- financijske krize i osigurao održiv rast plasmana privatnom sektoru. Hrvatska narodna banka mora, također, ustrajati na povećanju deviznih pričuva, koje su već u 1998. u odnosu na prethodnu godinu porasle sa 2,54 na 2,82 milijarde američkih dolara, što je povećanje od oko 11%. Dosljednom primjenom novog Zakona o bankama, Hrvatska narodna banka treba osigurati učinkovitiji nadzor nad radom poslovnih banaka, radi sprečavanja pojava i širenja bankarske krize, te očuvanja povjerenja u ukupni bankovni sustav zemlje. Sređivanje stanja u monetarnoj sferi trebalo bi pridonijeti i stabilizaciji kamatnih stopa na nižoj razini. U ostvarivanju navedenih zadaća u ovoj godini, mora doći do izražaja puna politička, i profesionalna, odgovornost svih nositelja gospodarske politike. Odgovornost za ostvarivanje strateških i bitnih zadaća gospodarske politike u 1999. godini moraju ponijeti svi oni koji su za to pozvani, i koji na to mogu utjecati: od Sabora, Vlade i Gospodarske komore, do drugih poslovnih udruga te sindikata i političkih stranaka. Svi spomenuti, Vladini i društveni čimbenici, moraju se uspješnije uključiti i u razbijanje antipoduzetničke klime. I to ne zato da bi se zaštitile bilo čije privilegije, zataškale možebitne nezakonitosti, ili udovoljilo kojekakvim neosocijalističkim pritiscima, već jednostavno radi toga da bi se stvorilo pozitivno ozračje za kreativan i uspješan poslovni rad, odnosno normalan gospodarski život. V. DRUŠTVENE DJELATNOSTI 1. Predškolska, osnovna i srednja naobrazba Hrvatska država mora temeljiti svoju budućnost na nacionalnoj samosvijesti, stručnoj osposobljenosti, moralnoj čvrstini i vjeri svojih građana, da će u domovinskom krilu moći razviti sve svoje osobne, stvaralačke, znanstvene, umjetničke, stručne ili športske sposobnosti, sve do najviše svjetske razine. Osnovnu ulogu u takvom razvitku ima hrvatski prosvjetni sustav. Srednje i osnovne škole, te dječji vrtići, obuhvatili su 1998. godine više od 750.000 djece, odnosno 17% stanovništva Hrvatske. Takvom širinom hrvatsko je školstvo u samom svjetskom vrhu. Međutim, i nadalje se teško uklanjaju naslijeđene posljedice komunističke devastacije školstva, a prisutne su i posljedice nedavne agresije i ratnih razaranja. Ipak, sveukupna djelatnost na preoblikovanju nastavnih programa, dobavi suvremene školske opreme te, napose, na poboljšanju izvedbe nastave i ocjenjivanja znanja - dobivaju u 1998. godini novi zamah. Primjerice, izgrađeno je i rekonstruirano 440 školskih zgrada, uz cijenu od blizu 250 milijuna kuna. Po socijalnim su kriterijima nabavljeni udžbenici za oko 250.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Samo osnovne plaće desetaka tisuća učitelja i nastavnika, te ostalih zaposlenih u prosvjetnom sustavu, povišene su u prošloj godini u prosjeku za 21%, u skladu s odlučnom državnom politikom da se u mirnodopskim uvjetima zaposlenima u školstvu maksimalno poboljšaju stručni, statusni i materijalni uvjeti života. Provodeći takvu politiku, država je u 1998. godini sama pokrila veliku većinu troškova školskog sustava, što je iznosilo znatnih 3,6 milijardi kuna, odnosno 7,7% državnog proračuna za 1998. godinu. 2. Visoko školstvo, znanost i tehnologija Visoko školstvo nosi golemu odgovornost za izobrazbu onih mladih ljudi o čijoj stručnosti, stvaralačkim sposobnostima, mudrosti i domoljublju, najviše ovisi osposobljenost Hrvatske da bude ravnopravno uključena u zajednicu zemalja razvijenog svijeta. To je jedan od razloga što državna vlast čini sve da visokom školstvu omogući kvalitetno obavljanje te svoje zadaće. S 1998. godinom uglavnom je završen četverogodišnji program, tijekom kojeg je sačinjeno, i zatim od najboljih stručnjaka ocijenjeno više stotina novih nastavnih programa dodiplomskih i poslijediplomskih sveučilišnih studija. Širinom i brojnošću tih programa, osobito u području društvenih i humanističkih znanosti, uklanjaju se posljedice nedavne, usko ideologizirane prošlosti. Ujedno je, uvažavajući najuspješnija svjetska iskustva, dan poticaj, i zamah, odvajanju stručnih od sveučilišnih studija. Tako je u prošloj godini utemeljeno 5 novih veleučilišta, 3 samostalne visoke škole i 7 visokih učiteljskih škola. Visokoškolskom nastavom obuhvaćeno je 85.000 studenata, a samo 1998. godine upisano je novih 27.000 studenata. Uvjetima života i rada studenata posvećuje se iznimna pozornost, napose širenjem sustava stipendiranja, kojim se potiče njihova izvrsnost, njihov interes za područja posebne državne skrbi i za otoke, te interes za nove, moderne, stručne i sveučilišne studije. U tom su sklopu posebno važni sveučilišni poslijediplomski studiji, kojih je visoka znanstvena kakvoća jedan od nezaobilaznih uvjeta održanja Hrvatske u svijetu razvijenih. Stoga je pretežni dio hrvatskoga znanstvenog napora u prošloj godini bio usmjeren prema znanstveno-nastavnim institucijama. Znanost, koje je osnovni cilj spoznavanje novog, mora biti izvorište i poticaj novih visokih tehnologija, što nastaju i razvijaju se na jakom spoju prirodoslovnih s tehničkim, biotehničkim i medicinskim istraživanjima. Upravo je taj spoj prekinut u bivšem socijalističkom sustavu, što je neminovno imalo za posljedice tehnološko zaostajanje Hrvatske, te odljev znanja i talenata u zemlje razvijenog svijeta. Nacionalni znanstvenoistraživački program, za 1996.-1998. godinu, predvidio je sklop mjera za prevladavanje takvog stanja. Ponajprije, uveden je novi sustav znanstvenih programa i projekata, koji prema kakvoći i nacionalnom interesu selektivno financira pojedine istraživačke djelatnosti. Nadalje, poboljšanjem radnih i životnih uvjeta, razvijen je sustav potpore mladim znanstvenicima-novacima, zaposlenima na odabranim projektima i programima. Tako se npr. za njih u Zagrebu i Osijeku završava 120 stanova i pedesetak kuća. Uz brojne druge objekte završena je i zgrada Temeljnih medicinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, opremljena najmodernijom znanstvenom opremom. Potičući tehnološki razvitak, Ministarstvo znanosti i tehnologije izgrađuje mrežu tehnoloških središta, koja okupljaju poduzeća zainteresirana za usvajanje novih tehnologija. Svi su ti napori, međutim, ograničeni razmjerno malim sredstvima od oko 3,4% državnog proračuna za 1998. godinu koja su se mogla izdvojiti za znanstvenoistraživačku i razvojnu djelatnost, te razmjerno malim potrebama za novim znanjima koje zasad pokazuje gospodarski sustav. Takvo stanje već je znatno poboljšano u odnosu na prethodno razdoblje, a u neposrednoj budućnosti mora se i nadalje odlučno mijenjati." (nastavlja se) (Hina) pp/dm il